Nekada su bili tehnička zanimljivost i mogli ste ih naći u automobilima ekološki nastrojenih vozača (u BiH jedan ili maksimalno dva primjerka). Danas je teško naći automobil na tržištu koji na neki način nije “elektrificiran”. Svi hibridi međutim nisu isti, a njegova konstrukcija ne određuje samo potrošnju goriva, već i praktičnost upotrebe.
1997. godine se pojavio vjerojatno najpoznatiji hibridni automobil na svijetu: Toyota Prius. Njegovom se pogonu pristupilo s iznimnom rezervom. Korištenje električnog motora pored klasičnog motora s unutrašnjim sagorijevanjem u to vrijeme nije bilo dostupno prosječnom kupcu. Međutim, rizik se Japanacima isplatio, jer su 2020. prodali svoje 15-milionito hibridno vozilo, a u Evropi marka nije imala problema s ispunjavanjem normi izduvnih gasova.
Hibridni automobil – šta je to?
„Klasični“ hibridni automobil više nije tajna za vozače, a još manje za mehaničare. Princip je vrlo jednostavan. Prilikom približavanja semaforima, energija se akumulira u kočnicama. Oni nisu osobito veliki (jer na primjer Hyundai Tucson ima ćeliju od 1,5 kWh), ali omogućuju vam vožnju nekoliko stotina metara u tišini (ili čak i više, ako pazite s papučicom za gas). Kad je baterija “prazna”, uključit će se motor s unutrašnjim sagorijevanjem koji, ovisno o potrebama, može ili ne mora nadoknaditi energiju u ćeliji. Najvažnije je, međutim, da je cijeli sistem za vozača gotovo bez održavanja, a hibridni sistemi ispadaju gotovo bez kvarova. Najbolja preporuka ovdje može biti činjenica da su takvi automobili sve češći izbor taksista.
Plug-In (priključni) hibrid – po čemu se ističe?
Razvojem hibridnih sistema i baterija proizvođači su se počeli pitati – možemo li učiniti da automobil duže radi “na struju”? Odgovor su bili plug-in hibridi, tj. punjeni iz vanjske utičnice, npr. kučne utičnice ili punjača. U ovom se slučaju pokazalo da je povrat energije samo kočenjem nedovoljan za punjenje baterija.
Priključni hibridi imaju osjetno veće ćelije koje imaju kapacitet od približno 10-15 kWh i stvarno utiču na, primjerice, kapacitet i težinu prtljažnika. Međutim, oni pružaju približno 40 km “čistog” dometa, pa će se dokazati na kratkim udaljenostima. Možete ih napuniti u garaži (ovo obično traje nekoliko sati) ili koristiti tzv. zidnu kutiju , trofazni punjač koji nudi proizvođač i zahtijeva odvojeni sklop. Međutim, trebali biste provjeriti neće li takav uređaj preopteretiti vaš kućni električni sistem.
“Blagi” hibridi – šta je sada to?
Kako bi se zaštitili od kazni za prekomjerne emisije ugljičnog dioksida, proizvođači su se odlučili usredotočiti na svaki, čak i najmanji aspekt. U vozila koja nisu uspjela “uklopiti” klasični hibridni sistem postavljena je polumjera. Blagi hibrid znači da su starter i alternator zamijenjeni malim elektromotorom koji može podržavati motor sa unutrašnjim sagorijevanjem prilikom starta sa semafora ili, primjerice, prilikom preticanja. Takvo rješenje, npr. U Volvo motorima, može pružiti do 14 KS dodatne snage, iako je kod vozila teških do 2 tone vozaču gotovo neprimjetno u svakodnevnoj upotrebi.
Paralelni hibrid
U eri nadolazećih, uzastopnih, restriktivnih standarda čistoće izduvnih gasova, proizvođači se usredotočuju na drugo, jednako zanimljivo rješenje. Takozvani Paralelni hibrid je pogonski sistem u kojem motor s unutrašnjim sagorijevanjem ne pokreće direktno točkove, već je odgovoran samo za opskrbu baterija energijom. To je povoljno jer se tako učinkovitost motora može bolje iskoristiti. Nissan izvještava da sistem e-napajanja instaliran u modelu Qashqai dostiže i do 50% učinkovitost, što je hvale vrijedan rezultat.
