Ako želite vidjeti ogoljenu ekonomsku realnost jedne zemlje, pogledajte šta joj se vozi na cestama. U Bosni i Hercegovini, ta slika je izuzetno jasna, a podaci za 2025. godinu bijesno je alarmantna.
Dok se Norveška, sa 95,9% novoregistrovanih električnih automobila, gasi u svijetlu zelene budućnosti, Bosna i Hercegovina tone u crni dim prošlosti. Na našim cestama 78,25% vozila čine najzagađeniji dizelski modeli. Brojka je to koja ne govori samo o ekologiji, već bjesomučno viče o dubini društvenog problema.
Tri puta gora od najsiromašnije u EU
Poređenje sa Evropom je poražavajuće. Čak i Bugarska, najsiromašnija članica EU, ima 2,2% električnih i hibridnih vozila. Bosna i Hercegovina? Tri puta manje – samo 0,85%. Naš vozni park je muzej na točkovima: prosječna starost putničkog vozila je blizu 18 godina, što nas gura među apsolutne evropske rekordere u starosti.
Uvoz siromaštva: 80.000 “četrnaestogodišnjaka”
Zašto je tako? Odgovor leži u brojkama uvoza. Dok su građani 2025. kupili svega 11.000 novih automobila, na naše granice je stiglo 80.000 polovnjaka. I to ne bilo kakvih – prosječna starost uvezenog vozila je 14 godina. To su vozila koja su zemljama EU postala teret, tehnološki zastarjeli “dizelaši” velike kilometraže kojima se Evropa želi riješiti. A mi ih rado primamo, jer su dostupni.
“Tržište BiH reaguje ekonomski, ne ideološki. Građani se racionalno okreću starim dizelašima jer su jeftini za kupovinu i održavanje. Novi automobil je postao luksuz”, kaže Mirza Mašić, brend menadžer za MG i Chery.
Zaustavljena tranzicija: Nema novca, nema ni zelene svijesti
Razlog za ovakvo stanje nije nepromišljenost, već čista egzistencijalna matematika.
-
Kupovna moć je slaba: Većina stanovništva nema kapacitet za kredit ili štednju za novije vozilo.
-
Novi automobili su nedostižni: Cijene su porasle, a ponuda klasičnih pogona se smanjuje zbog pritiska na proizvođače.
-
Sistem favorizuje staro: Zastarjeli carinski i poreski sistem omogućava uvoz vozila sa najnižom normom (Euro 5), štiteći tržište jeftinog, ali prljavog importa.
“Ljudi nemaju novca za ekološke modele, pa niti za moderne benzince”, potvrđuje Damir Višošević, direktor Toyote BiH.
Šta dalje? Izlaz iz začaranog kruga
Da BiH ne bi zauvijek ostala odlagalište evropskog automobilskog viška, potrebna je kombinacija hitnih i dugoročnih mjera:
Postepena zabrana uvoza najprljavijih vozila – sa jasnim rokovima za podizanje emisijskih standarda.
Smanjenje poreskog opterećenja na nova i ekološka vozila – ukidanje dodatnih nameta koji “kažnjavaju” moderniju tehnologiju.
Uvodenje subvencija i povoljnih kredita – kako bi građanima omogućili izlazak iz zamke jeftinog, ali skupog dugoročnog održavanja starog vozila.
Sistemska podrška za razvoj održivog transporta – od infrastrukture za električna vozila do unapređenja javnog prevoza.
Bez ovih koraka, “zelena tranzicija” u BiH ostat će puka teoretska priča za bogate zemlje. Naša svakodnevnica će i dalje biti crni dim iz auspuha, dok sjedimo u vozilima koja su već davno u Evropi završila svoj vijek trajanja. To nije izbor, već direktna posljedica siromaštva i sistemskog zanemarivanja. A to je problem koji se ne može riješiti samo promjenom mentaliteta vozača, već hitnom promjenom politike države.
