Ručni mjenjač, uređaj za izmjenu stepeni prijenosa, omogućava postizanje potrebne vučne karakteristike automobila (u obliku hiperbole), koju ni benzinski (otto) ni dizelski (diesel) motori ne mogu dati, za razliku od parnog stroja i elektromotora (koji stoga ne trebaju mjenjač).

Solidne je i robusne izvedbe, prilagođen za velika opterećenja, kako ne bi došlo do oštećenja i uništenja pri pogreškama u šaltanju (rade ih početnici i oni koji šaltaju sportski). Podmazuje se viskoznim hipoidnim uljem (gradacija viskoznosti 80 i 90), koje se treba mijenjati nakon 50.000, 80.000, najkasnije na 120.000 (ovisno o preporuci).

Kod nekih auta više to nije ni predviđeno. Problem je što mnogi to ne poštuju, a veći problem od gubitka viskoznosti je gubitak količine (curenje na brtvama). Ako se sve to zanemari (ze sanira curenje ulja, izmjenom brtvi…), ugroženi su pouzdanost i trajnost mjenjača.

Četiri su moguća uzroka kvara. Prvi je u istrošenju kvačila (pod utjecajem trenja), drugi u pucanju korpe (zbog zamora materijala), treći u mehanizmu za izmjenu stepeni prijenosa, koji ima teflonske polugice i spone (istrošenje), a četvrti u samom mjenjaču (sinkronima ili kanđastim spojkama).

To se može provjeriti kad se odvoji mehanizam za šaltanje od mjenjača. Ako se stepeni mogu mijenjati, tada je mehanizam mjenjača ispravan. U protivnom radi se o velikom problemu. Ako ste normalno vozili, najvjerojatnije ćete proći s izmjenom sklopa korpe i lamele, ali pritom treba svakako tokarenjem poravnati zamašnjak.

Izvor: Autoportal.hr

Komentari

komentara

PODIJELI

OSTAVITI ODGOVOR