Europska autoindustrija prolazi kroz najdublju strukturnu krizu u novijoj povijesti, a brojke o otpuštanjima dosegnule su alarmantne razmjere. Prema analizama stručnjaka i udruženja iz sektora, u posljednje dvije godine najavljeno je ukidanje 104.000 radnih mjesta, što iznosi u prosjeku 140 otpuštanja dnevno. Taj tempo nadmašuje i najteže faze pandemije.
A najgore tek dolazi: za 2025. godinu predviđa se dodatnih 50.000 gubitaka radnih mjesta samo u industriji dobavljača, što ukupno s 2024. čini šokantnu cifru od 154.000 izgubljenih poslova u samo tri godine.
PARADOKS ELEKTRIČNE REVOLUCIJE
Ironija je očita: upravo u trenutku ubrzane tranzicije na električna vozila, cijeli sektor doživljava kolaps. Iako je proizvodnja električnih vozila u Europi porasla za 23% u 2024., ona ne nadoknađuje strukturne gubitke u ukupnoj proizvodnji. Prema podacima ACEA (Europske udruge proizvođača automobila), ukupna proizvodnja automobila u EU i dalje je 20% niža nego 2019., što znači trajni jaz od otprilike 3,1 milijun vozila godišnje. Proizvodnja električnih vozila u 2025. dosegnut će tek oko 3,3 milijuna – daleko ispod prognoza od 4,8 milijuna postavljenih prije samo dvije godine.
STRUKTURNI UZROCI: VIŠE OD “ZELENE TRANZICIJE”
Kao glavne uzroke krvarenja, SDCM (Udruženje distributera i proizvođača automobila) navodi:
Slaba potražnja – uzrokovana visokim kamatama, inflacijom i nesigurnošću kupaca.
Eksplozivni troškovi energije – industrija u Europi plaća energiju i do tri puta više nego konkurenti u SAD-u ili Kini.
Regulatorna nesigurnost – brze promjene propisa, sukobi oko Euro 7 normi i nejasna budućnost hibrida dodatno koče investicije.
Nelojalna konkurencija – masivne subvencije američkog Inflation Reduction Acta i kineska državna potpora guraju europske proizvođače u defanzivu.
NE VIDI SE KRAJ
Očekuje se da će ukupni obim proizvodnje automobila u EU ostati stagnantan od 2026., što otvara scenarij trajnog smanjenja kapaciteta. Zabrinjava činjenica da se gube ne samo poslovi, već i kritične vještine i tehnološki know-how. Inženjeri i tehničari odlaze iz industrije ili migriraju izvan Europe, što dugoročno ugrožava sposobnost kontinenta da održi proizvodnju visoke dodane vrijednosti.
MOŽE LI SE ZAUSTAVITI?
SDCM i voditelji industrije pozivaju na hitne mjere:
Snižavanje cijena energije za industriju kroz državne potpore i dugoročne ugovore.
Pojednostavljenje regulatornih okvira i poticaji za očuvanje ključnih proizvodnih kapaciteta.
Ciljane zaštitne mjere prema nelojalnoj globalnoj konkurenciji, uz ocjenu utjecaja svakog novog klimatskog propisa na konkurentnost.
Kao što jedan od direktora SDCM-a ističe: “Konkurentnost nije nekompatibilna s klimatskim ambicijama, ali bez nje se zelena tranzicija ne može ostvariti u Europi. Ako tempo promjena nastavi nadmašivati sposobnost tržišta da ih apsorbira, čak i najbolje osmišljena transformacija postat će ekonomski neodrživa.”
Dok se u Bruxellesu i nacionalnim glavnim gradovima vode rasprave o novim emisijskim ciljevima za 2035., hiljade radnika u Njemačkoj, Francuskoj, Slovačkoj, Italiji i drugdje već su primile otkaze. Pitanje je hoće li Europa uspjeti zaštititi svoju autoindustriju – ili će postati tek tržište za uvoz električnih vozila iz drugih kontinenata.
