Iz Evropske komisije (EC) nas uvjeravaju da će poskupljenje automobila uvođenjem novih Euro 7 normi biti skromno, ali stvarnost je sasvim drugačija.
Šta su propisi Euro 7 i kada će biti uvedeni?
Euro 7 će stupiti na snagu 1. jula 2025. godine, a vrijediće do 31. decembra 2034. Nakon tog datuma u Evropi će se moći prodavati samo električni automobili.
Evropska komisija objašnjava da novi standardi uzimaju u obzir energetsku krizu i galopirajuću inflaciju u Evropi. Iz tih razloga nisu postavljena stroža ograničenja.
Europska komisija procjenjuje da će novi standard Euro 7 dovesti do povećanja cijene automobila između 90 i 150 eura.
Evo zašto to ne može biti istina
Prema Euro 7, granice emisije NOx (azotni oksidi) za dizelske motore su snižene sa 80 na 60 mg/km. Dakle, automobili s dizelskim motorima trebaće bolje katalizatorske sisteme. Na primjer, dizelski motori u automobilskim višim klasama imaju dvostruki sistem ubrizgavanja aditiva AdBlue s dvije brizgaljke i dva katalizatora (twin dosing)
Uvođenjem novog sistema ubrizgavanja aditiva AdBlue, s dva injektora koji je razvio Continental, cijena će se povećati za najmanje 200-300 eura.
Evropska komisija također tvrdi da granica NOx-a za benzinske motore ostaje nepromijenjena – 60 mg/km. Ali to ne znači da je uvedeno ispitivanje “hladnih” emisija. Testnom procedurom je propisano da prvih 10 km nakon pokretanja automobila, bilo dizelskog ili benzinskog, emisija ne smije premašiti 600 mg NOx tokom cijelog putovanja od 10 km.
Niko ne kaže da ovaj test “hladnih” emisija nije konačan za svakodnevno onečišćenje jer, posebno u gradovima, većina ljudi vozi automobile na kratkim relacijama. U takvim slučajevima motor je pri paljenju hladan, a emisije su velike, mnogo veće od propisanih, jer se katalizator ne zagrijava odmah.
Zato će katalizatori morati biti opremljeni sistemom grijanja (toplotna pumpa) da bi dostigli radnu temperature za nekoliko minuta.
Na primjer, katalizator (SCR) dizelskog motora postiže optimalnu temperature (240°C) tek nakon nekoliko desetina prevežnih kilometara.
Uvođenje dodatnog grijanja katalizatora će dovesti do dodatnog povećanja cijena svih motora SUS.
Još jedna mjera, koju propisuje Euro 7 se odnosi na starost motora i preveženu kilometražu, iako nije jasno na koji način će se provjeravati.
Prema standardu Euro 6d, automobili su morali ispunjavati propisane standarde 5 godina i 100.000 km. Evropska komisija utvrdila je da je starost voznog parka u Evropi 12 godina i odlučila produžiti tu granicu na 10 godina i 200.000 km.
Postavlja se pitanje ko provjerava da li auto star, na primjer 8 godina i ima preveženih 180.000 km, još uvijek zadovoljava taj standard?
Još jedna mjera bez efekta je propisano trajanje baterije električnih automobila. Evropska komisija nalaže, da u slučaju električnih vozila, proizvođač mora dati garanciju na bateriju u trajanju od 8 godina ili 160.000 km. Tokom tog perioda baterija treba zadržati najmanje 70% svog izvornog kapaciteta. Već sada, gotovo svi proizvođači nude garanciju na bateriju od 8 godina ili 160.000 km.
Dakle, mjera nema nikakvu važnost, a nameće se pitanje – šta poslije isteka garantnih uslova?
Umjesto toga, bilo bi relevantno izračunati emisije tokom cijelog “životnog” ciklusa automobila. Električno vozilo troši električnu energiju koja nije 100% iz obnovljivih izvora i troši mnogo energije, posebno u proizvodnji baterija. Na primjer, Njemačka, kao najjača privredna zemlja u Evropi ima (mix) emisiju od 401 g CO2 za proizvodnju 1 kWh energije (podatak za 2021.godinu).
Ova vrijednost je izuzetno visoka, iako ne izlazi iz automobile, nego iz dimnjaka.
Uz to, Evropska komisija traži “iglu u plastu sijena” jer je uvela pojmove emisije iz kočih pločica i guma, iako nije jasno kojom metodologijom će se takve emisije mjeriti i koliki je njihov udio u ukupnim emisijama, jer su te brojke nebitne. Tako na primjer, veliki trajekt pri isplovljavanju iz luke ispušta više gasova (svih vrsta) nego što zagađuju svi automobili nekog velikog evropskog grada pri kočenju.
Zaključak
Iako nas Europska komisija pokušava uvjeriti da nova pravila o emisijama neće dovesti do alarmantnog rasta cijena novih automobila, stvarnost je drugačija.
U takvom scenariju mali automobili će nestajati, jer je cjenovni udio sistema za kontrolu onečišćenja u malom automobile značajno veći nego u većem skupom automobilu.
Na primjer, iz Volkswagena najavljuju da bi uvođenjem norme Euro 7, cijena za popularni Polo mogla porasti za oko 5.000 eura, a novi Polo košta oko 20.000 eura, što znači da bi taj isti Polo, nakon 2025. godine mogao koštati 25.000 eura.
Pa zar ne bi bilo bolje napraviti mali električni automobi, sa cijenom od 35.000 eura, koji bi nakon subvencioniranja (ako tada bude) imao cijenu od tih istih 25.000 eura?
Volkswagen u svojim planovima (i ne samo Volkswagen) ima mali SUV, vjerovatno ID.2, za kojeg je najavio cijenu manju od 25.000 eura.
Međutim, u trenutnoj tržišnoj situaciji takva cijena je teško ostvariva. Ovakvu kalkulaciju vjerovatno sprovode svi proizvođači jer će propisi Euro 7 biti na snazi do 2035. godine. Zapravo, nameće se pitanje da li se isplati ulaganje u razvoj skupih i sofisticiranih sistema za uklanjanje onečišćenja za relativno kratak period (10 godina), ili umjesto toga razvijati mali, cjenovno prihvatljiv električni automobil, koji bi se proizvodio godinama.
Mali i jeftin električni automobil bi, kako sada stoje stvari, imao malu bateriju sa kratkim dosegom, prema kalkulacijama oko 250 km.
Za automobile sa kratkim dosegom potreban je veći broj stanica za punjenje. U Evropi trenutno ima oko 300.000 stanica, a trebalo bi ih biti 1 milion do 2025. i 3 miliona do 2030. godine.
Nažalost, Evropska komisija nije propisala ko će izgraditi te punionice i postoje li adekvatni infrastrukturni kapaciteti.
Protekle godine u Evropi je prodato 1,205 miliona električnih automobila od ukupnog tržišta od 11,76 miliona, što znači da je njihv udio tek nešto veći od 10%.
A šta će se dogoditi kada se budu prodavali samo električni automobili? Hoće li vlade (širom svijeta) moći subvencionirati 12 miliona vozila godišnje?
