Zamislite da s vremena na vrijeme napunite gorivo u automobilu, a trošak vožnje od stotinu kilometara je… kafa u kafiću. Zvuči primamljivo? To je slika koju predstavlja najnoviji Elektra izvještaj.
Najnoviji Elektra izvještaj, pokazuje da električni automobili mogu biti zaista jeftini za korištenje. Razlike u poređenju s automobilima s unutrašnjim sagorijevanjem su veće nego što biste mogli pomisliti – ali nisu uvijek tako ružičaste kao što se čine na prvi pogled.
Izvještaj je pretpostavio dva scenarija i izračunao prosječne troškove na 100 km. Poređenje je uključivalo Citroën eC3 i 10 godina star Ford Focus 1.5 EcoBoost. Budući da je analiza uključivala samo dva automobila (i nisu se baš podudarala), rezultati zahtijevaju značajna prilagođavanja. Jasno je da je odabir različitih vozila mogao potpuno promijeniti situaciju. Međutim, poređenje koje je pripremila Elektra donosi neke zanimljive zaključke. Vrijedi napomenuti da izvještaj još nije u potpunosti javan, ali dijelovi koje su podijelili predstavljaju detaljnu analizu troškova vožnje električnih automobila.
Elektra precizni proračuni
Prema procjenama, trošak vožnje od 100 km u električnom Citroënu eC3 s kućnim punjenjem iznosi oko 4 euro. Međutim, kada dio energije dolazi s javne stanice za punjenje, cijena se povećava na 7 euro. U poređenju s tim, tradicionalni Ford Focus s motorom s unutrašnjim sagorijevanjem košta10 euro za vožnju istih 100 km. Ali šta tačno čini cijenu, koliko zapravo uštedimo i gdje su iznenađenja?
Neki ključni nalazi:
Citroën eC3 punjen isključivo kod kuće: 4,5 euro/100 km.
Mješoviti scenario (80% punjenje kod kuće, 20% na javnim stanicama): približno 6,5 euro/100 km.
Ford Focus 1.5 EcoBoost: približno 9,5 euro/100 km.
Vozač koji mjesečno prelazi više od 1.000 km i puni se isključivo kod kuće platit će otprilike 45 euro. Poređenja radi, benzin za Focus s motorom s unutrašnjim sagorijevanjem košta otprilike 95 euro.
Analiza: šta određuje troškove i koje zamke čekaju vlasnika
Izvještaj i prateće analize pokazuju da trošak punjenja, ne samo same električne energije, zavisi od mnogih faktora: tarifa za energiju, udjela javnih punjača, snage uređaja i naknada za distribuciju.
Najpovoljniji scenario je punjenje kod kuće – jeftino je i praktično, obično uveče ili noću, kada su tarife niže. U ovom scenariju, operativni troškovi električnog automobila mogu biti vrlo niski – otuda i brojka od 4,5 euro/100 km. Međutim, kada se dio punjenja odvija na javnim stanicama (20% u primjeru), trošak se povećava na 6,5 euro/100 km – značajna razlika. Javni punjači obično imaju više cijene: struja je skuplja, dodaju se naknade za infrastrukturu (fiksne ili varijabilne), a i operater zarađuje maržu.
Motor sa unutrašnjim sagorijevanjem naspram elektromotora
Na operativne troškove utiču i parametri vozila: potrošnja energije, aerodinamika, težina, efikasnost pogonskog sklopa, otpor kotrljanja, kao i stil vožnje – korištenje klima uređaja ili grijanja, vožnja na autoputu naspram vožnje u gradu. Izvještaj Elektre razmatrao je Citroën eC3 – lagani gradski automobil s parametrima prilagođenim svakodnevnim potrebama, što se prevodi u relativno nisku potrošnju energije.
S druge strane, vrijedi šire sagledati isplativost vožnje električnih automobila i automobila s motorima sa unutrašnjim sagorijevanjem. Pored troškova goriva, značajan faktor su i troškovi održavanja. Konstrukcija ovih vozila je značajno drugačija – električni automobili imaju manje pokretnih dijelova i ne zahtijevaju izmjenu ulja, ispušne filtere, održavanje ispušnog sistema. Stoga je, teoretski, njihovo održavanje znatno jeftinije.
Međutim, električna vozila se trenutno još uvijek bore s bržom amortizacijom i poteškoćama u preprodaji na tržištu polovnjaka – što je značajan faktor u odlukama o kupovini. Mnogim regijama još uvijek nedostaje dovoljna infrastruktura za javno punjenje, posebno brzo punjenje, što posebno pogađa manje urbanizirana područja.
Konačno, važno je zapamtiti da se performanse baterije smanjuju zimi, pod velikim opterećenjima klima uređaja ili grijanja, te pri velikim brzinama na autoputu. To znači da stvarni operativni troškovi u teškim uslovima mogu biti veći od onih procijenjenih na osnovu optimalnih vremenskih uslova.
