Kina planira postati novi globalni lider. Ovo je dio kineskog plana kako preuzeti kontrolu nad svijetom do 2049. godine

Kina ima sjajan plan. Ponekad se naziva i maraton jer njegova provedba traje već više od 50 godina. Do 2049. želi izgraditi najveće svjetsko gospodarstvo. Baš na vrijeme za 100. godišnjicu uspostave Narodne Republike Kine.

Automobilska industrija treba pomoći Kinezima da ostvare svoj cilj za obljetnicu. Zašto? Ima veliki prihodovni potencijal i u fazi je potpune transformacije. Nova ponuda, vođena elektrifikacijom i autonomijom, olakšat će zauzimanje bolje pozicije u novoj stvarnosti. Iz tog razloga kineska automobilska industrija praktički se ponovno javlja i uz značajnu potporu državnog proračuna.

Dugi niz godina evropsko je tržište sve eksplicitnija meta kineskih automobilskih koncerna. Ne zbog prodajnog potencijala, koji je prosječan, nego zbog prestiža. Jer kineski brendovi trebaju samo jednu stvar za pobjedu: pravi imidž.

Kina ima petogodišnji plan i drugačiji pristup kopiranju

Prije nego što prijeđemo na temu kineskih električara, potrebno je ocrtati pozadinu koja omogućuje njihov razvoj, čak i ako su neke od činjenica očite. Kina godinama vodi plansko gospodarstvo na temelju sljedećih petogodišnjih planova. Krajem 2020. godine, na 19. plenumu Komunističke partije Kine, odobrena je još jedna, već 14., strategija razvoja za 2021.-2025.

Nova petogodišnjakinja je revolucionarna. Umjesto dosadašnjeg postotnog povećanja BDP-a, on postavlja smjerove razvoja koji će utjecati na kinesko gospodarstvo u sljedećih 10-15 godina. Glavni ciljevi su: autonomne tehnologije, proklimatska politika i težnja za održivim razvojem. Teme savršeno prilagođene modernom automobilizmu.

Trenutno je Kina druga ekonomija u svijetu. To je omogućilo najvećoj zemlji na svijetu da se 2001. godine pridruži Svjetskoj trgovinskoj organizaciji, što je olakšalo trgovinu između bogatog Zapada i siromašnog Istoka.

Zapad se naivno nadao da će dobiti jeftinu radnu snagu i da će pristup kapitalu Kinu pretvoriti u kapitalističku državu. Dogodilo se, Kina je sada najveći svjetski proizvođač, ali suprotno očekivanjima, nije odustala od komunizma.

U međuvremenu su dobili pristup najnaprednijim svjetskim tehnologijama, obrascima organizacije proizvodnje, lancu opskrbe itd. Brzo su ih naučili, počeli poboljšavati i konačno si dopustili sve veću autonomiju. Da bismo razumjeli zašto je Kina to učinila tako glatko, potrebno je poznavati osnovne mentalitete zapadnih i istočnih kultura. Kinezi imaju drugačiji pristup mnogim temama, uključujući intelektualno vlasništvo i krivotvorene proizvode.

Istočne zemlje obnavljaju svoje spomenike jednom u stoljeću, umjesto da ih stalno obnavljaju. Vjeruju da su identični, ali novi dizajni bolje svjedočanstvo historiji. Otuda i skandal s poznatom vojskom od terakote, kada su historičari umjetnosti na izložbi u Njemačkoj otkrili lažne među ratnicima. Za Kineze je nadopunjavanje nedostajućih komada novim vojnicima bilo prirodno i u tome nisu vidjeli ništa zamjerljivo.

Kineski građani vjeruju da ako se nešto može napraviti bolje ili jeftinije, to se mora učiniti, bez obzira na patente i intelektualno vlasništvo. Ovakvo razmišljanje pokreće tehnički napredak i natjecanje. Učinkovitu organizaciju proizvodnje olakšava kolektivna kultura koja zauzima mjesto zapadnog individualizma. Učinci oba mogu se vidjeti u kineskoj ekonomiji.

Potencijal je akumuliran. Velika četvorka ga želi iskoristiti

U ovom trenutku, Kina ima gotovo sve da zavlada svijetom elektrificiranih automobila: tehnologiju, proizvodne mogućnosti, pristup prirodnim resursima, ambicije velikih sila i raspoloženje rada iznad snage. Zapad je previše lijen s blagostanjem da bi se suočio s njima.

Kina je najveći proizvođač ključnih komponenti za nove automobile: modernih baterija (kineski CATL njihov je najveći proizvođač na svijetu) i poluprovodnika, ne samo za automobilsku industriju. Kineska automobilska invazija Evropom već je počela, ali mi to ne primjećujemo niti podcjenjujemo simptome. U međuvremenu, kineske firme dobivaju sve više uporišta u Evropi.

Kinom vlada takozvana velika četvorka automobilskih koncerna. Oni uključuju SAIC Motor, Dongfeng, FAW i Chang'an. Većina ih je u vlasništvu državne riznice. Osim njih, tu su i drugi divovi: Geely , Beijing, Brilliance, Guangzhou, Great Wall, BYD, Chery i još nekoliko kompanija. Zajedno proizvode više automobila nego Sjedinjene Države, Europa i Japan zajedno. U 2020. bilo je preko 20 miliona automobila. Uglavnom namijenjeno domaćem tržištu, ali to se mijenja.

Početkom 2005. SAIC je počeo preuzimati propale britanske marke MG Rover i LDV. Proces je bio komplikovan, ali SAIC sada ima prilično dobru prodajnu mrežu u Europi.

Godine 2010. Geely Automobile Holdings je kupio Volvo za otprilike 1,8 milijardi dolara. U ovom trenutku, automobili ove marke predstavljaju švedsku tehničku misao i kineski kapital. Osim toga, kompanija od 2013. ima The London Taxi Company, a tvorac Geelyjeve moći, kineski privrednika Li Shufu, posjeduje gotovo 10 posto. Dionice Daimlera.

U rezervi Shufu ima i švedski električni Polestar te kineski brend Lynk & Co baziran na Volvo tehnologiji. Posebno je atraktivan za mlade vozače, jer automobili podsjećaju na računalne terminale na točkovima. Osim toga, ne morate ih kupiti. Lynk & Co će zarađivati ​​iznajmljivanjem svojih automobila i trenutno se pokušava etablirati na evropskom tržištu.

Nedavno je kineski koncern Great Wall, koji već ima tvornicu u Bugarskoj, počeo pregovarati sa španjolskom vladom o preuzimanju lokalne Nissanove tvornice. Sporo povlačenje mnogih japanskih marki iz Evrope nudi mogućnosti preuzimanja proizvodnih pogona za razumne novce. Osim Kineza, nema dovoljno ljudi voljnih za to. Great Wall bi tamo želio proizvoditi električne i hibridne terence za evropsko tržište.

Nedavno je Norveška postala testno mjesto za kineske brendove. Prodaja električara ondje raste eksponencijalnim tempom, pa je izvrsno mjesto za testiranje potencijala kineskih brendova. Kineske kompanije: NIO, BYD, Xpeng i Hongqi već su najavile ulazak na norveško tržište. U 2022. NIO planira debitirati na najvećem evropskom tržištu: u Njemačkoj, a kinesko-američki Seres već se pojavio u Evropi.

Elektrifikacija automobilske industrije otvara nove mogućnosti

Kineski proizvođači nedavno su se pojačali jer rastuće tržište električnih automobila nudi priliku za zauzimanje bolje pozicije. Ovo je novi dogovor i svi proizvođači imaju slične šanse. Dokaz je Teslin globalni uspjeh. Proizvođači iz Kine imaju za svakoga ponešto. Predstavljaju cijeli spektar automobila: od niskobudžetnih modela za tržišta u razvoju, preko radnih pickupa i pomoćnih vozila, do luksuznih i modernih električnih SUV-ova. A uspjeh marke Dacia dokazuje da Evropljani prestaju biti snobovi ako mogu kupiti dobar automobil po atraktivnoj cijeni.

Zapadni proizvođači automobila sigurno su primijetili ovu ekspanziju, ali imaju ograničenu sposobnost suprotstavljanja jer je za mnoge od njih kinesko tržište ogroman izvor prihoda. Osim toga, gotovo svi prisutni na njemu (osim Tesle) povezani su s kineskim kompanijama zajedničkim ulaganjima, zahvaljujući kojima tamo mogu proizvoditi automobile. Čak i Tesla Elona Muska dolazi u Evropu iz Kine, barem dok se u blizini Berlina ne pokrene nova gigatvornica.

Globalni koncerni svoju šansu za uspjeh vide prvenstveno u nevjerojatnoj apsorpciji kineskog tržišta na kojem će potražnju još dugo biti teško zadovoljiti. Nadaju se da će domaći proizvođači biti zauzeti time još dugi niz godina, ali mogu biti u krivu.

Kineska invazija je pitanje vremena, i to prilično brzo. Odakle vam to samopouzdanje? Samo pratite što se događa u industriji potrošačke elektronike. Prvo su dominirali japanski brendovi, zatim korejski, sada počinju vladati kineski. Komercijalni vrtuljak i dalje se ubrzava.

Slično je i u automobilskoj industriji. Japanske proizvođače nekoć su tretirali s prezirom. Sada su automobili iz Zemlje izlazećeg sunca sinonim za pouzdanost. Isto se dogodilo i s Korejcem, a isto će biti i s Kinezima. Tu je i krunski argument: Kina je sila s velikim ambicijama koja se želi vratiti svojoj nekadašnjoj moći.

 

U Narodnoj Republici Kini nema demokratije, pa niko neće spriječiti predsjednika Xi Jinpinga da ih provede. Srećom, Kina želi preuzeti svijet ne vojnicima, već svojom ekonomijom. Imaju rok do 2049.