Pročitao je oglas. “Bez hrđe, garažirano, redovno servisirano, troši 4 litre goriva.” Zvučalo je savršeno. Norvežanin je uplatio 27.000 kruna (oko 2.500 eura) i postao vlasnik 16 godina stare Mazde.
Problem? Auto je trošio 11 litara ulja na 1.000 kilometara. I sud je rekao, prodavač, vraćaj pare.
Ovo nije priča o skupom autu. Ovo je priča o principu. I o tome da poštenje nema cijenu, ali nepoštenje ima.
“ODLIČNO STANJE” – ILI KAKO PRODATI KRŠ U LJEPŠEM PAKOVANJU
Prodavač je bio uvjerljiv. U oglasu je stajalo:
Bez hrđe
Čuvano u grijanoj garaži
Tehnički pregled važi do 2027.
Nedavno zamijenjeni dijelovi u ovlaštenom servisu
Potrošnja goriva: 4 litre na 100 km
Zvuči kao dobra prilika. Zato je kupac i nasjeo.
Ali nakon samo 160 kilometara – auto je tražio 1,8 litara ulja. Preračunato: preko 11 litara na 1.000 km. To nije “malo troši ulje”. To je motor koji se ispriječio pred smrću.
Autoservis je dokumentovao:
Ekstremnu potrošnju ulja
Preveliki pritisak u motoru
Znakove ozbiljnog unutrašnjeg oštećenja
Drugim riječima – auto je bio za otpad, ne za vožnju.
KUPIO GA ZA 550 €, PRODAO ZA 2.500 € – I NADAO SE DA NEĆE PROVALITI
Na sudu je izašlo na vidjelo ono što kupac nije mogao znati: prodavač je auto kupio samo 10 dana ranije.
Od koga? Od prethodne vlasnice, koja ga je prodavala kao neispravno vozilo – samo za dijelove. Njena napomena: “Auto zahtijeva ozbiljne popravke.”
Cijena koju je platio? Samo 6.000 kruna (oko 550 eura).
Znači: kupio krš, prepakovao u “odlično stanje”, zaradio 2.000 eura razlike. I nadao se da će kupac ili ćutati ili ne znati da se žali.
Ali kupac nije ćutao.
ŠTA JE SUDA REKAO? “PRODAVAČ JE PRIKRIO VAŽNE INFORMACIJE”
Okružni sud Hordalanda u Norveškoj nije se dvoumio.
Presuda:
Prodavač mora vratiti pun iznos (27.000 kruna)
Prodavač mora preuzeti auto nazad
Prodavač plaća kamature, penale i sve sudske troškove
I registrovi kasnije su pokazali da je auto ponovo vlasništvo prodavača – presuda je izvršena.
“Prodavač je prikrio važne informacije” – stoji u obrazloženju.
Nije bitno što je auto star 16 godina. Nije bitno što košta 2.500 eura, a ne 25.000. Poštenje je isto za sve.
POUKA ZA SVE NAS – POGOTOVO ZA BOSANSKE KUPCE
Ova priča nije samo norveška. U Bosni se ovakve stvari dešavaju svakodnevno.
Prodavači kupuju “leševe” na aukcijama ili iz uvoza, prepakuju ih u “top stanje”, i prodaju ljudima koji nemaju znanja ili vremena da provjere.
I računaju na jednu stvar, da se nećete žaliti. Jer “mali je iznos”, “auto je star”, “šta ste očekivali za te pare”.
Ali Norvežanin je pokazao, treba se žaliti. Čak i za 2.500 eura.
ŠTA VI MOŽETE DA UČINITE?
Ne možete spriječiti prevarante. Možete spriječiti sebe da postanete žrtva.
Prije kupovine – provjerite
VIN broj (carVertical, autoDNA) – da li je auto uvezen kao neispravan? Da li je imao sudar?
Servisnu knjižicu – ako je nema, nešto smrdi
Prodavača – da li prodaje više automobila? Da li mu je to “hobi” ili “posao”?
Cijenu – ako je preniska za to stanje – začudo niska – nešto nije u redu
Na licu mjesta – pregledajte
Motor na hladnom startu – dim, lupanje, nepravilan rad
Nivo ulja i rashladne tečnosti – tragovi ulja u vodi ili vode u ulju
Potrošnju ulja – pitajte prodavača direktno: “Koliko troši na 1.000 km?” Ako kaže “ništa”, laže.
Ako vas prevare – ne ćutite
Pokušajte dogovor – pisana reklamacija, mejl, svjedoci
Angažujte advokata – i za 2.500 eura (u Bosni su sudske takse niske)
Idite na sud – jer ako ne odete, prodavač će prevariti još deset ljudi
