Na našim prostorima i danas vrlo mali broj kupaca može priuštiti potpuno novi automobil. To je već godinama, zapravo, notorna činjenica.

S obzirom na veliki napredak tehnologije i mijenjanje trendova, cijene automobila uzastopno rastu, a istovremeno potencijalnim kupcima polovni postaju sve prihvatljivija opcija. No u tom u slučaju uvijek postoji rizik

Zbog masovnog uvoza automobila iz Evropske Unije tržište polovnim svakodnevno postaje sve veće, ali u Bosni i Hercegovini i općenito svijetu, još uvijek postoji veliko nepovjerenje prilikom takve kupovine.

Mnogi potencijalni kupci često se nećkaju između kupovine od privatnih osoba ili preprodavača, ali češće prevladaju preprodavači jer dobrom pričom ulijevaju povjerenje.

No uvijek treba biti na oprezu, čast poštenima, ali postoje i „prodajni saloni“ polovnih koji često raspolažu raznim trikovima kojima pridobiju kupca, a kasnije se ispostavi da je to bila prevara. Stoga vam donosimo pet najčešćih prevara na koje možete naići kod nepouzdanih preprodavača.

Predstavljanje automobila kao da nikad nije sudjelovao u sudaru

Brojne kupce uvijek će najviše privući onaj najsjajniji automobil bez ijedne ogrebotine, ali uvijek je bitno dobro obratiti pažnju na boju. Većina automobila koja se vozi po gradu imat će barem nekoliko ogrebotina od parkinga, a upravo oni najuredniji često su naknadno lakirani. Mnogi preprodavači će za svoje automobile tvrditi da nikada nisu bili u nesreći, iako ni sami često nisu sigurni u tu činjenicu, a čak i ako znaju, ne žele to otkriti.

Svjež lak ili novi branici mogu sakrivati brojne mane, a najčešće se radi ili o zamijenjenim dijelovima zbog nesreće ili o sakrivanju hrđe. Mnogi automobili na Bosansko-Hercegovačko tržište polovnih dolaze tako što su prethodno bili slupani i potom popravljeni.

Popravak se teško može sakriti. Kod lošijeg posla mogu se uočiti neravnine, pod posebnim, čak i običnim osvjetljenjem, curenja, prskanja, prelazak boje na rubovima… Debljina laka od 147 µm ne otkriva da je karoserija naknadno obojena, no, je li to stvarno bio slučaj, pokazuje provjera na svim ostalim plohama i rubovima karoserije…

A ako je posao dobro ‘zakamufliran’, odnosno ‘zapakiran’, ostaje najvažnija provjera – debljina laka. Kod većine novih automobila je od 80 do 180 µm (mikrometara, hiljaditih dijelova milimetra), dakle, otprilike desetinku milimetra. Za to treba koristiti mjerač debljine laka, koji radi na principu magnetske indukcije i dostupan je za oko sto maraka. No, provjeru je najbolje prepustiti stručnoj osobi, odnosno uposleniku kvalitetnog servisa za limariju i lakiranje. Važno je pregledati sve plohe i rubove. Veća debljina boje u pravilu pokazuje da je automobil bio naknadno obojen i popravljan. Naime, kod ručnog bojanja teško je postići uravnoteženost sloja boje kao u slučaju mašinskog bojanja. Veća odstupanja ukazuju na prisutnost kita ispod boje, što je posljedica limarskih zahvata, odnosno ravnanja lima. Sve što je iznad 150 µm je upitno, a ako je više, 200, pogotovo 300 i više µm, sumnje nema, auto je naknadno obojen.

Svakako je bitno prije kupovine obaviti detaljan pregled prepustiti stručnoj osobi.

Skidanje kilometraže

Brojka od 200 i više hiljada kilometara trn je u oku mnogim potencijalnim kupcima od čega pri kupovini okreću glavu i počinju tražiti automobil sa manje kilometara na satu, pa nije ni čudo da se preprodavači često odlučuju na spuštanje kilometraže. Iako je to kažnjivo djelo u zemljama Evropske Unije (u BiH ne), mnogi će se ipak nositi s tim rizikom.

Najbolji pokazatelj kilometraže je zapravo stanje automobila. Ako automobil ima istrošena sjedala ili izlizan volan i ručicu mjenjača, vrlo je moguće da je prešao velik broj kilometara. Daljnji pokazatelji mogu biti ako motor nemirno radi ili dimi, ako je motor opran i slično.

Međutim, ovdje ima i druga strana priče – većina vlasnika automobila u državama zapadne Evrope prelazi veoma velike udaljenosti sa svojim automobilima, tako da prosječna kilometraža automobila iz npr.Njemačke u većini slučajeva daleko nadmašuje one koji se vide u Bosni i Hercegovini. Za mnoge Nijemce voziti čak preko 100 kilometara na posao nije neki izazov – pogotovo jer je za korištenje autocesta (često bez ograničenja brzine) potrebno relativno malo vremena.

S obzirom da vozači u Njemačkoj koriste kvalitetne ceste, često bez ograničenja brzine, mogu si priuštiti troškove goriva i jednostavno vole putovati, nemoguće je očekivati ​​da automobili uvezeni od tamo imaju malu kilometražu. Prava kilometraža počinje od 30 000 kilometara godišnje, a to se odnosi na prilično male gradske automobile. U slučaju limuzina sa dizelskim motorom (i koji su stoga uglavnom namijenjeni za vožnju na duže relacije) lako se može pretpostaviti 40, 50, 80 ili čak 100.000 kilometara godišnje.

Sve ovo je prilično u suprotnosti sa očekivanjima BiH potrošača, koji obično očekuje ne više od 300.000 kilometara, čak ni u 15-godišnjem dizelu.

Garancija na polovni automobil

Mnogi preprodavači uz sam automobil nude i određenu garanciju ili produženu garanciju na neke komponente. No postoje slučajevi kad ona nije bila ispoštovana. Često takva garancija ostane na usmenoj predaji, a neki se nakon prodaje više ne žele niti javiti.

Ako preprodavač već nudi određenu garanciju na automobil, uvijek se osigurajte da je to spomenuto u ugovoru. Svakako treba obratiti pažnju i na to gdje će se daljnji servisi izvršavati unutar garancije, jer mnogi neovlašteni mehaničari mogu napraviti nepotrebnu štetu.

Davanje mogućnosti za kredit

Mnogi kupci prilikom kupovine novijih polovnih automobila oslonit će se na kredite, a neki od preprodavača će to probati iskoristiti samo kako bi prodali vozilo.

Advokati u brojnim evropskim zemljama, ali i Sjedinjenim Državama svjedočili su slučajevima kada banka kupcima ne želi odobriti kredit. U tom slučaju, preprodavači nude svoje finansijske savjetnike koji će nabaviti kredit po drugačijim tarifama, samo kako bi kupci mogli ostvariti svoju kupovinu.

Upravo se ovdje dovodi do kasnije nemogućnosti plaćanja ili raznih problema koji kupcima mogu znatno otežati situacija. Stoga se prilikom sklapanja ugovora oko drugačijeg financiranja od klasičnog kredita uvijek valja savjetovati s financijskim stručnjacima u koje imate povjerenja ili barem s vlastitim advokatom.

Redovni servisi

Većina preprodavača ima vlastite mehaničare koji im dotjeravaju automobile prije prodaje. Takav posao zna biti površno odrađen kako bi sve izgledalo uredno, a kasnije se mogu stvoriti brojni troškovi popravka.

Poznato je da su se u nekim krajnjim slučajevima znali i krivotvoriti papiri iz servisa u kojima je pisalo da je sve redovno mijenjano, ali zapravo nije tako bilo.

Stoga je, kao što je već prethodno napomenuto, vrlo bitno odvesti automobil na pregled mehaničaru u kojega imate povjerenje.

On će točno moći provjeriti koliko je od navedenih stavki napravljeno na automobilu te koliki bi mogli biti troškovi daljnjeg održavanja.

Na koncu, kupovina polovnog automobila uvijek je lutrija pa je potrebno pomno pogledati što se nudi na oglasima, uzeti si vremena i jednostavno biti siguran u ono što se kupuje. U tome uvijek mogu pomoći stručnije osobe te čak i ako nešto koštaju navedeni pregledi, dugoročno će se oni znatno isplatiti. Saloni polovnih automobila uvijek daju malo više sigurnosti, ali uvijek je pozitivno i saznati pozadinu njihovog rada, kako se kasnije ne biste opekli.

Prethodni članakNakon što ga je kamionet okrznuo, vozač BMW-a krenuo u osvetnički pohod
Sljedeći članakJeste li se ikada zapitali zašto “pištolj” prečesto izbacuje prilikom točenja goriva

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime