Parkirališta zauzimaju previše vrijednog prostora. Prostor u gradovima se mora poštovati, jer će ubuduće biti sve skuplji.
Problem besplatnih i jeftinih parkirališta savršeno je opisao američki stručnjak za planiranje prostora s UCLA univerziteta u Kaliforniji Donald Shoup koji je rekao: “Zemljište moramo platiti kada na njemu želimo izgraditi kuću, a besplatno postaje kada trebamo parkirati automobil. Jeste li iznenađeni što kasnije imamo problem?”
Shoup je pogodio. Uspostavljanje parkirališta u gradovima rezultuje vrlo visokim troškovima. Svi ih snosimo kada plaćamo poreze, nekretnine, robu i usluge. A njih koristi samo dio društva. Osim toga, s parking mjestima je slično.
Automobili će ispuniti svaki prostor ako ga stavimo na raspolaganje vozačima. A posebno je važan problem parkirališta, jer prema statistikama automobili troše tek oko 5 posto. vremena u pokretu, a preostalih 95 posto vremena su negdje parkirani.
Ipak, parkirna mjesta ne mogu se dodavati u nedogled, pogotovo u skučenim urbanim prostorima. Neko je izračunao da su sva parkirališta u Sjedinjenim Državama velika kao Connecticut ili West Virginia. Neki gradovi poput Philadelphije imaju više parkirnih mjesta nego stanovnika! To je učinak tzv parking minimum. Propisi o obveznom parkiranju veoma su zastupljeni u Sjedinjenim Državama.
Želite li vidjeti kako nestaju parkirališta? Posjetite Oslo
Slični propisi vrijede u većini zemalja. Također u Bosni i Hercegovini, broj i veličina parkirnih mjesta na privatnom zemljištu određuju se zakonom i lokalnim planovima prostornog uređenja.
U budućnosti će ih biti sve manje, ne samo u Sjedinjenim Državama, nego posvuda. Umjesto toga, parkirališta će se početi pametnije dizajnirati i bolje koristiti. Urbanisti za to imaju puno ideja. Neke od njih provode se godinama, druge omogućuju najnovija tehnološka dostignuća. Jedno je sigurno: iduće godine obilježit će nestajanje parkirališta.
Želite li vidjeti kako to izgleda u praksi? Posjetite Oslo. Glavni grad Norveške izvrstan je primjer implementacije novih urbanih koncepata i korištenja urbanog prostora. Većina javnih parkirnih mjesta pretvorena je u šetališta, travnjake i biciklističke staze. One koje su ostale u velikoj mjeri imaju ulogu punionica za električne automobile. To potiče vlasnike automobila da promijene vrstu pogona.
Oslo je također dobar primjer kako se nositi sa sve manjim brojem parkirnih mjesta. To se mora učiniti na nekoliko načina paralelno. Prvo, skrivanjem parkirališta pod zemljom ili u zgradama. Drugo, u isto vrijeme obeshrabriti vozače da dolaze automobilom i potaknuti ih na korištenje drugih prijevoznih sredstava.
Ova metoda stvarno djeluje. Mreža javnog prijevoza mora biti udobna i učinkovita, a troškovi vožnje do gradskih središta i parkiranja dovoljno visoki da odvrate što je moguće više vozača od dolaska u gradske centre.
Vlasnicima automobila se ne sviđa izjava, da su gradovi (pa samim tim i ulice i parkirališta) za ljude, a ne za automobile. Problem je što je ova rečenica istinita. Vremena i obrasci transporta se mijenjaju, planiranje mora ići ukorak s tim.
U Bosni i Hercegovini je automobil još uvijek simbol bogatstva
Ne vole svi nove trendove. Bosanskohercegovački vozači nerado izlaze iz automobila. To je zato što je automobil kod nas i prijevozno sredstvo i simbol društvenog statusa. Ne želimo odustati od nekoliko prilika da pokažemo bogatstvo za koje radimo. To je tipično za zemlje u razvoju. U razvijenim zemljama s uspostavljenim kapitalizmom situacija je složenija.
Tamo se ljudi sve više i sve češće pitaju trebaju li uopće posjedovati automobil, budući da je većinu vremena parkiran. Upravo zbog otpora društva promjene u bosanskohercegovačkim gradovima bit će puno sporije nego na zapadu. Pogledajmo koje su najbolje ideje planera za zamjenu parkirnih mjesta.
Nije li poanta pretvoriti betonske pločnike obrubljene stupovima i žardinjerima u travnate površine. Evolucija urbanog prostora ima smisla samo kada se mijenja na bolje. U budućnosti će elementi urbane arhitekture biti prilagođeniji ljudima.
Problem smanjenog broja parkirnih mjesta može se riješiti na tri načina. Prvi je da se automobili rjeđe parkiraju i češće voze. Kao rezultat toga, broj potrebnih mjesta će se smanjiti. To se može učiniti prelaskom s potrebe na korištenje.
Budućnost pripada dijeljenju automobila i dijeljenju vožnje (poput Ubera), koji većinu vremena drže automobil u pokretu. Kako bi se ljudi potaknuli da iskoriste ove usluge, njihova bi kvaliteta trebala porasti, a troškovi smanjiti. Gradske vlasti trebale bi pomoći u stvaranju takvih tendencija.
Drugi način je uvjeriti korisnike automobila da pređu na potpuno drugačiji način prijevoza. Po mogućnosti masa, jer je učinkovitija. Za to je najbolja metoda kažnjavanja i nagrada. Prvi je rastuća frustracija vozača koji stoje u saobraćajnim gužvama i bore se za parkirna mjesta. Ako se tome pridodaju rastući operativni troškovi i troškovi parkiranja, imamo rješenje.
Sve veća kvaliteta javnog prijevoza može biti primamljiva. To se može postići zahvaljujući sve boljoj povezanosti i sve većoj udobnosti takvih prijevoznih sredstava. Pandemija koronavirusa obeshrabrila je neke ljude od masovnih putovanja, ali većina stručnjaka kaže da je to privremeno.
Osim toga, posebno za ljude koji žele držati fizičku distancu, mogu se napraviti posebne kabine u sredstvima masovnog prijevoza, dostupne uz odgovarajuću naknadu. U njima se možete izolirati, ali i bolje iskoristiti ušteđeno vrijeme: za posao ili zabavu.
Ušteda vremena je još jedan ozbiljan argument u korist kolektivne komunikacije. Vozovi, trolejbusi i tramvaji moraju biti brži od automobila, a mi za sada moramo voziti automobile. Vrijeme provedeno u komunikaciji može se iskoristiti drugačije.
Konačno, treća metoda. To je pametnije korištenje ograničenog prostora. Umjesto povećanja parkirališta uzduž i poprijeko, bolje ih je (iako mnogo skuplje) povisiti i suziti. Zato ćemo se sve češće baviti višespratnim i podzemnim parkiralištima. U budućnosti će postati automatizovaniji, tako da će uloga vozača završiti dolaskom do njega.
Nakon toga za automobile će se pobrinuti automatske platforme koje ih spuštaju pod zemlju. Možda će se automobili sami pobrinuti. Zahvaljujući sve većoj autonomiji, oni će bez naše pomoći doći do besplatnog parkirnog mjesta i vraćati nam se po potrebi. Razni proizvođači već provode takve eksperimente. Tesla je svoje modele opremio funkcijom Smart Summon (inteligentni opoziv), a Mercedes sa svojom S-klasom testira parkiralište P6 u aerodromu Stuttgart.
Postoji mnogo načina da olakšamo parkiranje, ali mi ih ne koristimo
Za sada nam se rijetko parkiraju auti. S druge strane, softver u automobilima i pametnim telefonima omogućuje brže pronalaženje slobodnog parkirnog mjesta i lakše plaćanje parkinga. Umjesto da tražite sitniš i brojilo za parkiranje, jednostavno možete skinuti odgovarajuću aplikaciju. U Bosni i Hercegovni takve funkcije imaju aplikacije Smart Parking. Zahvaljujući njima štedimo vrijeme i novac.
Google već nekoliko godina praktikuje označavanje parkirnih mjesta u aplikaciji Maps. Ova je funkcija slična praćenju javnog prijevoza u stvarnom vremenu. Zahtijeva opremanje parkirališta odgovarajućim uređajima kompatibilnim sa softverom, zbog čega je trenutno dostupan u svega nekoliko gradova.
Druga ideja gradskih arhitekata su površine drugačije namjene. Isti komadi asfalta mogu biti ulice i parkirališta. Kao rezultat toga, raspoloživi prostor može se koristiti mnogo učinkovitije. I opet će to u budućnosti biti olakšano autonomnim mogućnostima automobila, koji, dodatno zahvaljujući bežičnoj komunikaciji, neće zbuniti ulicu s parkiralištem tako lako kao ljudi.
Postoje i jednostavniji, ali ne i gori koncepti. Parkirališta mogu ići na krovove stambenih i poslovnih zgrada ili se preseliti na rubne dijelove gradova. Ljudi koji žive na periferiji mogu tamo ostaviti svoje automobile i prijeći u javni prijevoz. Ovaj hibridni model praktikuje se, između ostalog, godinama u Amsterdamu.
Također je važno spomenuti uticaj klimatskih promjena na način na koji su gradovi dizajnirani. Smanjenje parkirnih mjesta i zamjena betona travnjacima pomoći će da gradovi budu hladni, smanjene emisije stakleničkih plinova i bolje upravljanje dostupnim vodnim resursima. Dobro je što prije krenuti s pripremama jer urbani prostor mora biti planiran unaprijed.
Nemojmo se boriti za odbranu parkinga. Ovo su promjene koja će nam se svidjeti
Smjer promjena je jasan, njihova brzina ovisi o nama. Zato bi vozači mogli prestati s protestima. Vrijeme je da počnemo razmišljati racionalno. Možemo i još ćemo moći voziti automobile kad nam se prohtje. Problem je što ćemo ga imati sve manje.
Dopustite mi da vam dam primjer. Imate izbor otići do aerodroma vlastitim automobilom, koji će nakon toga čekati na skupom parkiralištu sedam dana, ili doći taksijem. Što ćete izabrati? Većina ih se već odlučuje za drugo rješenje jer je puno jeftinije i praktičnije.
Isto će se uskoro dogoditi i s odlaskom na posao u trgovine, posao, zabavu i kulturu. Gubimo puno vremena tražeći parkirna mjesta u gradovima. Uvijek ih je premalo i služe samo djeliću svih onih kojima je potrebna. Oni vozači koji rano ustaju ili imaju više sreće.
Uz to, parkiranje sve više košta jer se ulaganja moraju isplatiti, a zakon ponude i potražnje funkcioniše. Ostaviti automobil na višespratnom parkiralištu u centru Osla na nekoliko sati košta puno, a kupovina stalnog parkirnog mjesta u Japanu ili Hong Kongu čak milione. Zato drugog izlaza nema: ovako loše funkcionirajući urbani prostor mora se promijeniti.
