Moderni automobili opremljeni su sve većim brojem sistema za pomoć u vožnji koji su dizajnirani za smanjenje stresa i povećanje sigurnosti. Međutim, nedavna istraživanja naučnika iz Nizozemske pokazuju da neka rješenja mogu povećati rizik od nesreće.
Istraživači su analizirali podatke iz cijelog svijeta o učinkovitosti naprednih sistema za pomoć vozaču (ADAS) u smanjenju sudara. Usredotočili su se na 28 sigurnosnih sistema vozila, od jednostavnih informacijskih sistema kao što je nadzor pritiska u gumama do naprednih sigurnosnih sistema kao što je automatsko kočenje u nuždi.
Ovi sistema su podijeljeni u četiri kategorije:
- Informacijski sistemi – niska razina kontrole i urgentnost
- Sistemi upozorenja – niska kontrola i visoka urgentnost
- Interventni sistemi – visoka kontrola i visoka urgentnost
- Sistemi udobnosti – visoka kontrola, mala urgentnost
Rezultati istraživanja pokazali su da sustavi iz prve tri kategorije ne utiču niti smanjuju rizik od nezgoda. Na primjer, sistem pomoći pri zadržavanju voznog traka smanjio je broj sudara za 19,1%, a sistem za nadzor vozača za 14%. Utvrđeno je da su oni najučinkovitiji.
Zanimljivo, tradicionalni tempomat i adaptivni tempomat bili su jedini sistemi koji su povećavali rizik od sudara. Standardni tempomat povezan je s 12% povećanim rizikom, dok je prilagodljivi tempomat povećao rizik za 1,8%.
U jednom slučaju, prilagodljivi tempomat povećao je rizik za 8%. Glavni razlog je ometanje vozača. Korištenje tempomata može učiniti vozača manje svjesnim svoje okoline. Uz adaptivni tempomat, koji automatski prilagođava brzinu vozilima ispred sebe, vozači mogu biti manje usredotočeni na cestu.
Studija također pokazuje da nisu svi prilagodljivi sistemi tempomata u stanju pravilno otkriti sporije ili nepokretne objekte. Teoretski, automatsko kočenje u nuždi trebalo bi intervenisati u takvim situacijama, ali nisu sva vozila opremljena njime. Kao rezultat toga, vozači se mogu osloniti na sisteme koji ne mogu učinkovito zaustaviti vozilo. Naučnici naglašavaju da bez obzira na prisutnost sistema pomoći, vozač je odgovoran za sigurnost na cesti.
Zaključak je jednostavan: elektronika nam može pomoći, ali ipak smo mi najvažniji
Novi sistemi postaju sve bolji i bolji, ali neće zamijeniti naš mozak i vid. Još uvijek imamo kontrolu i ne možemo “prepustiti” potpunu kontrolu. Čak i u automobilima koji već automatiziraju vožnju (npr. Ford Mustang Mach-E, gdje ne morate držati volan), računalo vas prisiljava da stalno gledate na cestu.
