Šokantno, svaki treći uvezeni polovni automobil nema sve zračne jastuke!

242

Zračni su jastuci u saobraćaju spasili milione života. Na videu pogledajte fatalnu razliku između sudara sa vozilom koje ima zračne jastuke, te sa onim koji ih nema.

Ako želite kupiti novi automobil, a ne voziti se u ‘kovčegu na točkovima’, koji usto spašava živote ostalih sudionika u saobraćaju, sam koči ako istrči dijete pred točkove ili vam netko oduzme prednost, alarmira i koči ako auto počne napuštati traku (zbog korištenja smartphonea, sna, bolesti…), država traži da platite ‘boga i vraga’, penalizira vas kroz masu poreza, školskom primjeru ‘lose-lose’ (obostrano gubitničke strategije), specificirano niže.

Poput prohibicije koja je od 1919. od 1932. u SAD-u bila generator bujanja mafije, ovo je ‘dar s neba’ za svojevrsnu automobilsku mafiju koja se okrenula uvozu polovnih automobila iz zapadnih zemalja EU-a. A prevare su po više osnova. Prva je da se vraća kilometraža, a druga da se prodaju popravljeni automobili, prethodno otpisani po kriteriju ‘totalne štete’. A to je u pravilu uvijek kad se otvore zračni jastuci i zračne zavjese.

I tu je bit muljaže na štetu kupca. Naime, da bi zarada bila što veća, troškovi popravka moraju biti što niži. Zračni jastuci su za jednokratnu upotrebu i pri popravku teško oštećenog automobila treba ubraditi originalne (tu, iz sigurnosnih razloga) ne postoje zamjenski, vrijedni, u kompletu, i više od oko 2000 eura, a kod premium vozila i više od 3000 eura. Već smo naglašavali kako svaki treći polovni automobil nema zračne jastuke, no po novim saznanjima to moglo biti i učestalije.

Naime, dešava se i da se prije izvoza ili prodaje polovnih vozila koja nisu imala sudar vade ispravni zračni jastuci te ugrađuju otpornici ili na drugi način vara upravljački modul. Potom se ti vrijedni dijelovi prodaju na ‘crnom’ tržištu. Takva je prevara česta sa suvozačevim zračnim jastucima, a pogotovo s bočnim zračnim zavjesama.

Automobil je opremljen dijagnostičkim sistemom te se preko SRS (Supplementary Restraint System) priključka može provjeriti jesu li ugrađeni zračni jastuci. No, kao što se elektronički modul automobila može zavarati umetanjem lažne utičnice sigurnosnog pojasa, radi isključenja upozoravajućeg signala, tako se umjesto zračnih jastuka ugrađuju otpornici, a sve se potom pokriva novim oblogama i lajsnama, koje se usto dodatno lijepe super-ljepilom da ih ne možemo skinuti.

Bez rastavljanja vozila, a to prodavači u pravilu ne dozvoljavaju, kupac ne može provjeriti kupuje li ‘mačka u vreći’, odnosno da u sudaru neće moći računati na pomoć zračnih jastuka. Prodavači, usto, lukavo u kupoprodajni ugovor umeću ‘viđeno-kupljeno’. Na našem tehničkom pregledu, kao i ostalim zemljama EU-a, koja se suočavaju s istim problemom, koji nije sistemski riješen, provjerava se samo SRS signal (koji se lako može zavarati), a nije predviđeno rastavljanje da se vidi jesu li zračni jastuci zbilja ugrađeni.

Problem bi se mogao jedino riješiti ako bi se na razini EU-a uveo ‘Registar oštećenih vozila’, u kojem bi bile VIN oznake (kolokvijalno ‘brojevi šasija’) svih vozila kojima se pri sudaru otvorio barem jedan zračni jastuk. Za takva bi vozila trebao biti propisan posebni postupak tehničkog pregleda, uz nužna rastavljanja.

Dio problema mogao bi se riješiti ako bi se u postupku uvoza (unosa) evidentirala oštećena vozila. No, to ne bi riješilo problem brojnih vozila, koja stižu vizualno besprijekorno, ali fušerski popravljena u inostranstvu iz bivših zemalja Istočnog bloka, gdje su troškovi popravka znatno niži.

Kako bi se riješio problem, nužan je niz mjera:

1. Pri kupovini polovnog automobila, pogotovo premium uvezenog iz inostranstva, treba unaprijed računati na muljažu s kilometražom i zatajenim karambolom, riješenim vizualno dobrim, a nestručnim i nečasnim popravkom te u postupak kupovne ići sa stručnom osobom, odnosno automobil provjeriti u ovlaštenom, odnosno kvalitetnom servisu.

3. U kupoprodajnom ugovoru kupcu odgovara navesti kako prodavač garantuje da automobil nije imao teži sudar te da se prodaje sa svim tvornički predviđenim dijelovima i sklopovima. No, s ovom stavkom može biti problema, jer otvara mogućnost da časni prodavači naknadno budu izmanipulirani i ucijenjeni od nečasnih kupaca, koji mogu za posljedice naknadnog sudara teretiti prodavača.

4. Ako se imalo sumnja u prevaru, odmah, po mogućnosti isti dan nakon kupovine polovnog vozila treba provesti postupak kontrolisanog skidanja/rastavljanja potrebnih dijelova (što prodavači ne dozvoljavaju) u ovlaštenom servisu (što je najsigurnije, ali i najskuplje) ili drugom legalnom servisu. U slučaju utvrđivanja prevare treba odmah od prodavača tražiti raskid ugovora uz povrat novca, ili isplatu umanjenja vrijednosti. Ako prodavač na to ne pristane, što mu treba odmah najaviti, treba otići na policiju, nakon čijeg zapisnika i postupka slijedi pravni postupak.

5. Carinske službe, pri postupku uvoza (unosa) oštećenih vozila trebaju evidentirati VIN oznake

6. Ministarstva saobraćaja i pravosuđa trebaju lobirati pri nadležnim tijelima za uvođenje ‘Registra oštećenih vozila’, jer su navedene teške manipulacije već globalno prepoznate kao velik problem.

Izvor: Autoportal.hr

Komentari

komentara

Prethodni članakAUTO TEST: Toyota Corolla SD 1,6 VVT-i SOL Tech Pack – bestseller s razlogom
Naredni članakFatalna razlika: Ovako izgledaju frontalni sudari sa i bez zračnih jastuka

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here