Kada je Martinus Hakvoort 2002. godine kupio novi Volkswagen Passat karavan, vjerovatno nije sanjao da će ga isti auto vući mrtve ovce iz jarka, gaziti nizozemske makadame i dotjerati do gotovo milijun kilometara. Danas, sa 903.317 km na satu, ovaj 1.9 TDI više nije samo automobil, postao je član porodice.
Nizozemska porodica Hakvoort bavi se uzgojem ovaca. Njihov Passat nije bio parkiran ispred ureda, on je radio. Svaki dan. Po poljima, blatu, makadamu. Kada bi se ovca od 80 kilograma utopila u jarku, Passat je morao na posao. “Ne možete sami izvući životinju tešku 80 kg iz vode”, kaže Martinus za AutoWeek. I tako je auto godinama radio ono što nijedan današnji električni SUV ne bi preživio,bez pardona, bez servisnog intervala od 15.000 km, bez ikakve milosti.
Mehaničar pod auto: “Ovaj auto je odavno trebao biti mrtav”
Kada je Martinus odlučio da bi bilo dobro provjeriti u kakvom je stanju njegov vjerni partner, pozvao je mehaničara Tima de Leeuwa. Ono što je Tim ugledao kada je Passat podigao na dizalicu istovremeno je i užasavajuće i fascinantno.
“Automobil je odozdo potpuno obložen zemljom, travom i nečistoćama. Ulje curi na više mjesta. Kočnice su u katastrofalnom stanju”, opisuje Tim, koji nije imao lijepu vijest za vlasnika: “Ovom autu je odavno istekao rok trajanja. Odmah bih ga prestao koristiti.”
Ali nije samo prijava. Na 900.000 km, stvari jednostavno popuštaju:
Kočnice su doslovno na izdisaju.
ABS lampica svijetli kao božićna ukras – senzori ili prljavština, niko više ne zna.
Ventilator povremeno štrajka, posebno kad mu baš nije vrijeme.
Kvačilo se opire, kao da govori: “Pusti me na miru, star sam”.
Motor zna zastajkivati na leru, što je klasičan znak da bi dizni ili EGR ventil mogli reći “dosta je” .
A opet, motor radi. Pokreće se. Vozi.
Šta 900.000 km znači za 1.9 TDI?
Ovdje dolazimo do legende koja prati ovaj motor. 1.9 TDI (s oznakom AFN, AVF, AWX ili slično) jedan je od najizdržljivijih dizelaša ikada napravljenih. Blok motora od lijevanog željeza, jednostavna konstrukcija, bez nepotrebne elektronike, sve je podređeno jednom cilju: da radi.
Ali ni on nije vječan. Ono što se kod ovog primjerka vidi jeste da je auto održavan dovoljno dobro da preživi, ali ne i “perfektno”. Ulje je curilo, donja strana je puna naslaga, ali ključni dijelovi nisu izdržali. Zupčasti remen? Na 1.9 TDI zupčasti remen se mora mijenjati svakih 90-120.000 km. Ako je to rađeno redovno, motor može trajati. Ako nije, priča je gotova već na 200.000.
Kod Hakvoortovog Passata, remen je očigledno mijenjan (ili je auto imao nevjerovatnu sreću). Ali ono što je ključno, pumpa za ubrizgavanje, dizne i turbina i dalje rade. To nije slučajnost. To je znak da je auto kroz život dobivao ono što treba: dobro ulje, čiste filtere i vožnju koja mu je odgovarala.
Zašto ga ne prodaju?
Zato što je isplativiji od novog. Martinus kaže: “Znamo da auto ima problema, ali popravit ćemo kočnice i nastaviti ga voziti. Fantastično je što je još tu.”
I u pravu je. Novi Passat košta desetine hiljada eura. Ovaj stari, iako je pred otpisom po svim standardnim kriterijima, i dalje može vući prikolicu, prevoziti ovce i raditi ono za što je kupljen. Za njega ne postoji “amortizacija”, on je odavno sve otpisao.
Šta kažu komentari?
Na Youtubeu, ispod videa “Klokje rond” koji prati ovaj auto, komentari su puni divljenja i nostalgije:
“Moj Passat iz 2001. je na 450.000 i mislio sam da je puno. Ovo je ludilo.”
“Ljudi se žale na novih 200 KS, a ovaj stari 1.9 i dalje vuče ovce iz blata. Nema tu priče.”
“Nemojte ga popravljati, samo mu očistite kočnice i pustite ga da živi vječno.”
Zaključak: Legenda ne umire lako
Ovaj Passat neće na otpad. Ne dok Martinus ima ovce, ne dok motor pali i dok se može popraviti još jednom. 900.000 km je broj koji izaziva poštovanje, ali nije kraj. Milijun kilometara je na vidiku.
A ako ga pitate kako uspijeva, odgovor je jednostavan: 1.9 TDI ne pita, on radi.
