Kraj električne bajke? Za EU, ovi podaci predstavljaju neugodno upozorenje da je i zapadna industrija dobro svjesna principa “snađi se, druže”.
Godinama je Njemačka primjer relativno uspješnog prelaska Evrope na električna vozila, s uvjerljivo rastućim udjelom električnih modela u ukupnoj prodaji i optimističnim projekcijama industrije. Prošle godine ovaj rast je zaustavljen kada su subvencije ukinute, a tržište električnih vozila u Njemačkoj našlo se u velikoj krizi. Ali ove godine ponovo pokazuje odličan oporavak, uprkos činjenici da subvencija još uvijek nema. Prema posljednjim podacima ACEA-e, u Njemačkoj je u prvih deset mjeseci ove godine registrovano 434.627 električnih automobila. To je čak 39,4 posto više nego prošle godine, a udio električnih automobila u njemačkoj “prodaji” skočio je na 18,5 posto, prenosi jutarnji.hr
Ali čini se da je sve samo “iluzija”. Naime, prema podacima Zentralverband Deutsches Kraftfahrzeuggewerbe e.V. (Centralno udruženje njemačkih trgovaca motornim vozilima), gotovo četvrtina svih novoregistrovanih električnih automobila u 2025. godini uopće nije stigla do pravih kupaca, već su ih registrovali sami proizvođači i trgovci!
Ovo dramatično mijenja sliku stvarne potražnje. U oktobru je udio “samoregistracija” dostigao 25 posto, a u prvih deset mjeseci segment električnih automobila zabilježio je čak 51 posto više takvih “umjetnih” registracija nego prošle godine. Za to vrijeme, stvarne kupovine električnih automobila su zapravo pale, za devet posto u prvoj polovini ove godine.
Razlog za ovu praksu je regulacija iz Brisela. Stroge kvote CO2 prisiljavaju proizvođače da matematički povećavaju udio električnih vozila u svojim voznim parkovima ili riskiraju milijarde eura kazni.
Samoregistracije im omogućavaju da na papiru izgledaju uspješno, iako tržište jasno pokazuje suprotno. Ova vozila se zatim tiho preprodaju kao “mladi polovni automobili” uz velike popuste.
Posljedice ovog balona su već vidljive. Prema analizi DAT-a, vrijednost trogodišnjeg polovnog električnog automobila u Njemačkoj pala je na samo 48,8 posto prvobitne cijene, dok su benzinski modeli zadržali 63 posto, a dizelaši 61,3 posto svoje vrijednosti u istom periodu. Poplava “fabrički polovnih električnih automobila” obara cijene, remeti modele leasinga i dodatno smanjuje interes kupaca.
Ironično, isti proizvođači koji sada kupuju automobile za sebe sada žestoko lobiraju protiv pravila koja pokušavaju zaobići. Pozivaju na ublažavanje ciljeva za 2030. i 2035. godinu i na produženje važenja plug-in hibrida nakon 2035. godine. ACEA tvrdi da su ciljevi EU “nedostižni”, a lideri industrije upozoravaju da “punom brzinom udaraju u zid s elektrifikacijom”.
Ali tržište im nije naklonjeno. Kineski BYD i drugi proizvođači nude pristupačnije i tehnološki konkurentnije modele, dok se njemačka ponuda i dalje oslanja na skuplje električne automobile koji se bore da pronađu kupce bez subvencija. ZDK stoga upozorava da službena statistika više ne odražava stvarni interes potrošača, već strategije za izbjegavanje kazni. Bez jasnog razdvajanja podataka, svaka procjena napretka električne mobilnosti u Njemačkoj ostaje upitna.
Za kupce, paradoksalno, postoji jedna dobra vijest. Na tržištu polovnih električnih automobila očekuje se obilje pristupačnih, gotovo novih modela. Ali za EU, ovi podaci predstavljaju neugodno upozorenje da je čak i renomirana zapadna industrija dobro upoznata s principom “uradi to, druže”.
