Dacia je godinama bila jedini brend koji je držao do one stare istine: auto treba da bude jeftin, jednostavan i da služi. Sandero, Logan, Duster, to su bili automobili koje je čovjek mogao kupiti bez kredita do groba. Bili su ružni? Jesu. Bili su plastični? Jesu. Ali bili su pošteni.
Danas, 2026. godine, Dacia prodaje Bigster za 31.490 eura. Za te pare kupujete polovnog BMW-a, novog Golfa ili Škodu Karoq s full opremom. A Dacia vam nudi, šta? Plastiku, TNG i ime koje je nekad značilo “jeftino”, a danas znači “skuplje nego što vrijedi”.
Gdje je nestao “narodni auto”?
Prije deset godina, Duster je startao oko 10.000 eura. Danas je osnovni model 18.000 eura, to je 80 posto poskupljenje u jednom desetljeću. Za to vrijeme, prosječna plaća u Srbiji i BiH nije porasla ni blizu toliko. Dacia je cijene dizala brže od inflacije, brže od plaća, i brže od zdravog razuma.
A onda su se čudili kad je pala prodaja.
Rumunski portal Profit.ro prenio je izjavu sindikalnog vođe Viorela Ungureanua: “Obustava je došla jer je broj narudžbi ovaj mjesec manji. Trebala su dva dana da se proizvodnja uskladi s knjigom narudžbi.”. U prijevodu: niko više ne naručuje.
Dacia je postala žrtva vlastitog luksuza
Dacia je htjela da bude “više od jeftinog auta”. Htjela je hibridne pogone, digitalne ekrane, TNG, 4×4, kožu, ambijentalno osvjetljenje. Htjela je da se takmiči s Toyotom, Škodom i Volkswagenom.
Ali evo što je zaboravila: kupci Dacije nisu kupci Toyote. Kupci Dacije su ljudi koji gledaju svaki euro. Ljudi koji bi radije vozili ružan auto koji radi nego lijep auto koji se kvari. Ljudi koji su birali Duster jer je bio najjeftiniji SUV na tržištu.
Kada ste podigli cijenu Bigstera na 31.000 eura, izgubili ste upravo te ljude. A niste dobili nove. Jer neko ko ima 31.000 eura za auto neće kupiti Daciju. Kupit će nešto što ima ime, tradiciju i servisnu mrežu. Kupit će auto koji se ne zove “Dacia”.
Striker: još jedan eksperiment na leđima kupaca
Dacia sada priprema Striker, model koji bi trebao biti “najveći u ponudi”, s cijenom ispod 25.000 eura. Ali čemu? Bigster već košta 31.000 eura i ne prodaje se. Striker će koštati 25.000 i neće riješiti problem. Problem nije u tome što Dacia nema dovoljno modela. Problem je u tome što Dacia više nije Dacia.
Dacia je brend koji je živio od jedne jedine riječi: pristupačnost. Kada tu riječ izbrišete iz rječnika, ostaje samo prazna ljuštura s imenom koje više ništa ne znači.
“Dobrovoljni odlasci”, ili otkazi u rukavicama
Dacia ne otpušta. Dacia “provodi program dobrovoljnog odlaska zaposlenih uz otpremnine”. To zvuči humano. U praksi, to znači: 1.200 ljudi će ostati bez posla do kraja godine, a fabrika u Mioveniju smanjuje se sa 10.000 na 9.000 radnika.
A zašto? Jer su cijene otišle u nebo, a kupci otišli kod konkurencije.
Dacia je izdala svoj narod
Dacia je nekad bila auto za narod. Danas je auto za one koji ne mogu priuštiti ništa bolje, a plaćaju kao da mogu.
Ako Dacia želi spasiti ono što je ostalo od brenda, mora se vratiti korijenima: jeftin auto, jednostavan auto, pošten auto. Ne trebaju joj digitalni ekrani, ne trebaju joj hibridi, ne treba joj Striker za 25.000 eura. Treba joj Duster za 12.000 eura koji radi, ne kvari se i vozi.
Sve ostalo je prodaja magle po cijeni luksuza.
Dacia, vratite se narodu. Narod vas je već napustio.
