Njemačka je nesumnjivo evropski lider u električnoj mobilnosti. U zemlji koja prodaje više od pola miliona električnih automobila godišnje i ima više od 120.000 javnih stanica za punjenje, mnogo više nego cijela centralna i jugoistočna Evropa zajedno, očekivali bismo da infrastruktura bude uzornog kvaliteta. Međutim, stvarnost je daleko od toga.
Nova ADAC studija pokazuje da su uslovi za punjenje električnih vozila duž njemačkih autoputeva često katastrofalni. Premalo brzih punjača, česti tehnički kvarovi i nedostatak osnovne udobnosti čine punjenje frustrirajućim iskustvom.
Nova ADAC studija, provedena na 50 odmorišta duž 15 najdužih njemačkih autoputeva, pokazala je da je većina lokacija “loša” ili “vrlo loša” kada je u pitanju dostupnost, snaga i funkcionalnost brzih punjača. Od 50 analiziranih lokacija, više od polovine dobilo je negativnu ocjenu, a nijedna lokacija nije dobila ocjenu “vrlo dobro”. Samo 13 stanica za punjenje ocijenjeno je kao “dobro”, prenosi Auto Klub
Kriteriji ADAC-ovih stručnjaka bili su jasni: broj i snaga punjača, njihova ispravnost, mogućnosti plaćanja, transparentnost cijena i razina komfora za vozače. Punionice s najmanje deset aktivnih punjača snage 150 kW ili više dobile su najviše bodova. No, mnoge su i dalje nudile zastarjele 50-kilovatne uređaje, što je prema ADAC-u “neprihvatljivo za vozače na dugim rutama”.
Neki od najgorih primjera bili su Aral Autohof Bremen Hemelingen na A1 i Total Autohof Großweitzschen na A14, objekti koji uopće nemaju punjače. U petini svih provjerenih lokacija punjenje je bilo moguće samo sporim 50-kW snagama.
Razlog tome leži u dugotrajnim birokratskim sporovima koji su blokirali modernizaciju mreže Tank & Rast, glavnog koncesionara za autoceste.
Ipak, ima i relativno dobrih vijesti. Na 31 lokaciji (62 posto) već su postavljene ultrabrze 300-kW punionice, a dvije, Rosi’s Autohof Fulda Nord (A7) i Inntaler Autohof Raubling (A93) imaju čak 400-kW sustave, zbog čega su dobile ocjenu “dobro”. Najbolje ocijenjen u cijelom testu bio je Euro Rastpark Schweitenkirchen na A9, ispred Aral Autohofa Königslutter na A2.
Ipak, infrastruktura ostaje nedovoljna. Samo četvrtina testiranih lokacija ima više od 10 punjača snage 150 kW, a na trećini njih barem jedan punjač nije radio. Uz to, ni udobnost nije zadovoljavajuća jer nema niti jedne natkrivene punionice, a samo dva odmorišta nude mjesta za punjenje za duga vozila i vozila s kamp prikolicom. Još jedan veliki minus odnosi se na plaćanje i cijene. Samo nešto više od polovice omogućuje izravno plaćanje kreditnim i debitnim karticama, a samo 16 lokacija (44 posto) jasno prikazuje cijenu punjenja prije početka.
ADAC zaključuje da je za daljnji razvoj elektromobilnosti ključno povećati broj i snagu stanica za punjenje duž autoputeva, osigurati jednostavno plaćanje, bolju rasvjetu i zaštitu od kiše te vozačima pružiti iskustvo punjenja koje je praktično kao i točenje goriva.
Trenutna situacija donekle objašnjava zašto, čak i u tehnološki naprednoj Njemačkoj, mnogi vozači, posebno oni koji putuju na velike udaljenosti, i dalje oklijevaju preći na električne automobile. Ako zemlja s jednom od najgušćih mreža stanica za punjenje u Evropi ima takve probleme, jasno je koliko je infrastruktura ključna prepreka masovnom usvajanju električnih automobila i koliko je duži put pred zemljama poput Hrvatske, gdje je mreža još uvijek u povojima
