Svojedobno je žario i palio, a danas je izuzetno rijedak automobil, pogotovo u izvornome, tvorničkom izdanju….

I dok se prva generacija nije baš proslavila na području Europe, već se više prodavala u SAD-u, druga generacija bila je apsolutan hit i onaj tko ju je imao bio je pravi ‘frajer’ na ulicama. S oku ugodnim dizajnom, tehnološki napredna (za ono vrijeme) bila je san svakoga mladog vozača. Neovisni ovjes, disk kočnice na svim točkovima, mala kilaža i 130 KS samo su dio karakteristika koje su krasile ovaj, može se reći, kultni automobil.

Druga generacija ove popularne japanske jurilice proizvodila se od 1988. do 1991. i to u Hondinoj tvornici u Suzuki. U ponudi je bila cijela paleta motora, a u nas je najzastupljeniji bio 1,6-litreni atmosferski benzinac sa 130 KS. Taj je automobil zaista jurio i na ondašnjim cestama nije mu bilo ravnoga. ‘Stotku’ je hvatao za malo više od 8 sekundi, a maksimalno je mogao pojuriti 210 km/h. Osim njega, mogao se tu pronaći i snažniji model s naprednijim sistemom i tehnologijom V-TEC, a razvijao je 150 KS.

Zapravo, cijeli auto je napravljen na bazi Honde Civic, ali s kraćim međuosovinskim razmakom i ‘zašiljenim’ stražnjim krajem. Kada bismoi morali opisati osjećaj u vožnji tog auta rekli bismo kako je najsličniji vožnji kartinga, znaju to oni koju su probali. Dizajnom je zaista odstupao od konkurencije, a stražnje staklo izvedeno u dva dijela sa spojenim svjetlima i dvama ispušnim topovima i danas osiguravaju prepoznatljiv izgled i moćan ‘karakter’. U unutrašnjosti su prepoznatljiva sportska sjedala i trokraki volan’, a od luksuza može se naći samo krovni prozor.

Teško je današnjim klincima objasniti kakav je osjećaj bio voziti ovaj japanski stroj i tjerati ga u crvenih sedam hiljada okretaja. A tek lica razjarenih vlasnika nabrijanih Yuga i Zastava, koji bi udisali prašinu s ceste kada bi ih Honda ostavila u svojoj pozadini. Neopisivo. CR-X je bio isključivo orijentiran prema sportskim performansama pa je oprema bila poprilično siromašna. Iako je unutrašnjost izgledala solidno, auto nije imao sisteme poput ABS-a pa je u rukama nevještih vozača često završio razbijen.

Upravo je to razlog što ih je danas jako teško pronaći u dobrom stanju. Zato se neki očuvani primjerci prodaju i za 10 hiljada eura. Zbog dizajna, performansi i voznih odlika ovaj model zasigurno zaslužuje bitno mjesto u historiji automobilske industrije.





Izvor

Komentari

komentara

PODIJELI

OSTAVITI ODGOVOR