Automobili su već odavno postali kompjuteri na točkovima, a dolaskom električnih vozila i vađenjem posljednje karike koja im je davala njihov surovo mehanički identitet, motora na unutrašnje sagorjevanje i okolnih mu pokretnih dijelova, što ih je gotovo u potpunosti svelo na putujuće kompjtere. U toj tranziciji zadnjih nekoliko godina povećala se pristupačnost, pa tako i popularnost OBD adapter čitača, čije su mogućnosti u kontekstu naših limenih ljubicama postale vrlo zanimljive.

Slično kao i u IT industriji, automobilska industrija pokrivena je izričitim standardnima i tehničkim smjernicama, bilo da se radi o nečemu jednostavnijem, kao što su to dimenzije guma, ali i nešto komplikovanijim, poput on-board diagnostics (OBD) sistema i njegovog konektora. Direktni prijevod s engleskog jezika odmah vam govori o čemu je zapravo riječ – sistemu koji omogućuje dijagnostiku uređaja koji se nalaze u vozilu. OBD konektor se trenutno nalazi u svojoj OBD2 verziji koja je počela biti ugrađivana u vozila namijenjene američkom tržištu sad već davne 1995. godine, dok je u Evropu stigla 2001. za benzinska, odnosno 2003. za vozila s dizelskim motorima. Makar je primarno nastao kako bi se kontrolirale emisije plinova motora, postao je puno više od toga, kako za profesionalnu upotrebu.

Sami OBD standard i konektor se prije svega najčešće koristi u svrhu provjere stanja pojedinih sistemau samom vozilu prilikom servisa, odnosno sakupljanja podataka iz različitih ECU (Electronic Control Unit) jedinica i njegovu interpretaciju krajnjem korisniku. Tih ECU sustava u jednom današnjem modernom vozilu može biti i do 80, a pod njih recimo spada sistem zračnih jastuka, audio sistem, ABS, sistem za kontrolu motora i slično. Svaki od tih sistema predstavlja jednu manju cjelinu, a iste je trebalo spojiti u jednu veliku cjelinu kako bi međusobno mogli komunicirati i koordinirati. To se pak riješilo uporabom posebnih protokola u sklopu OBD2 standarda, a koji se koristi upravo u tu svrhu povezivanja ovih sistema. Jedan od njih je i CAN-BUS (ISO15765), koji je ujedno i najmoderniji od ukupno pet različitih komunikacijskih protokola koje OBD2 standard nosi sa sobom.

U kontekstu servisiranja ili modifikacije, OBD konektor i takav način pristupa ECU sistemima vozila koristeći njegove protokole, bit će i više nego dovoljno dobar za veliku većinu slučajeva gdje korisnik želi nešto prčkati po vozilu, a bez da se stvarno i zamaže. Za komunikaciju s vozilom preko OBD konektora, koji se najčešće nalazi u području između pedala i volana, koriste se OBD adapter čitači. Oni pak u sebi imaju posebne kontrolere koji omogućuju komunikaciju i spajanje na računalo, pametni mobitel, ili neki treći specijalizirani OBD uređaj. ELM327 je tako jedan od najpoznatijih mikrokontrolera koji se koriste za interpretaciju low-level protokola OBD sučelja i donosi jednostavnije sučelje koje preko UART-a omogućuje da se na njega spojite uz pomoć RS-232, USB-a, Bluetootha ili Wi-Fija. Prva dva se najčešće koriste u sklopu profesionalnog okruženja, tipa servisa i tuning autokuća, dok su druga dva jedne od češćih način konekcije kod većina komercijalnih modela OBD čitača. On i njemu slične varijacije najčešće nalazimo u OBD čitačima koji su više orijentirani prema široj masi, a u kombinaciji s kvalitetnim softverom korisniku donosi veliku razine kontrole nad vozilom.

Makar se OBD konektor i čitač koji ide u njega u većini slučajeva koristi za brzu dijagnozu problema na vozilu i brisanja poruka greški izazvanih tim problemom, dobivanjem ovakvog pristupa ECU sustavima automobila, otvarate jednu sasvim novu dimenziju mogućnosti prilagođavanja i nadgledanja parametara vašeg vozila. Primjerice, moguće je namjestiti da grijači stražnjeg stakla traju dulje od nominalnog, da vam svjetlo u kabini dulje stoji uključeno jednom kada zatvorite vrata, da se prilikom ubacivanje u rikverc automatski aktivira stražnji brisač kako bi imali čišći pogled kroz staklo, ili da vam indikator promjene smjera treperi više od tri puta u svojoj među-poziciji kada ga privremeno aktivirate uz lagani polu-klik. Također možete točnije pratiti potrošnju vozila, koja nam se pokazala preciznijom od one koje nam je putno računalo od vozila javljalo, mjeriti točno ubrzanje od 0-100 km/h na temelju brzinomjera auta ili njegov zaustavni put. Sve ovo predstavlja samo djelić mogućnosti, jer one zapravo ovise o samoj kvaliteti aplikacije i OBD čitača. Dobar dio OBD mobilnih aplikacija ovakve mogućnosti nudi kroz one-click radnju uz pomoć skripte koja promijeni potrebne vrijednosti u samom ECU sustava vozila. Kao alternativa tome, postoji i opcija takozvane coding / long coding procedure, gdje ručno mijenjate / postavljate vrijednosti ovisno o tome što želite aktivirati / promijeniti. Ovo je nešto kompliciraniji postupak čisto iz razloga jer ovisno o proizvođaču, modelu i opremi vozila postoji užasno puno različitih kodova koji aktiviraju određene stvari, pa tako prije svega trebate uopće naći te vrijednosti i biti sigurni da to što radite je točno. Rijetko koji komercijalni OBD čitač u kombinaciji sa svojim ili nekim third-party softverom uopće podržava ovu funkciju, najčešće se mora dodatno platiti.

Iako će većina vas sve ove radnje obavljati preko mobitela spojenog na OBD čitač, dosta često ćete vidjeti da se spominju OBD čitači i u kontekstu ugrađivanja u vozilo aftermarket multimedijskog rješenja s ekranom na dodir, bazirani na Android operativnom sistemu, gdje i sami proizvođači često nude OBD čitače kao dodatno opremu uz kupnju. Zašto? Obzirom da se radi o Androd sistemu, isti ima mogućnost skidanja OBD mobilne aplikacije preko Google Play trgovine koja se onda može Bluetoothom spojiti s OBD čitačem i prikazivati vam na velikom centralnom multimedijskom ekranom različite podatke o vašem vozilu u realnom vremenu. Zapravo isto iskustvo kao i na mobitelu, samo preglednije i dostavljeno u nekako više cool formi.


I dok cijenom, pouzdanošću i mogućnostima nešto konkretniji modeli OBD adaptera dolaze s vlastitim aplikacijama, na raspolaganju je vam daleko veći broj mobilnih aplikacija na odabir. Obzirom da je sve dobrim djelom standardizirano, što je ujedno i razlog zašto broj tih aplikacija velik, takvi prosumer OBD adapteri također bez problema mogu raditi s third-party OBD mobilnim aplikacijama koje možete naći na Google Play ili Apple App trgovinama. Tek nekolicina proizvođača pomalo podlo zaključava svoje adaptere, primjerice OBDEleven koristi vlastiti enkriptirani protokol za komunikaciju s pametnim telefonom, tako da njega nećete moći iskoristiti s drugim aplikacijama. No, zato Caristin OBD čitač bez problema radi s popularnijim mobilnim aplikacijama za komunikaciju i kontrolu preko OBD čitača, a neke od njih su – Torque, inCarDoc i Car Scanner. Naprednije (čitaj: plaćene) verzije ovih aplikacija i sami posjedujemo, te često skačemo između njih ovisno o tome što nam treba, neke to bolje odrađuju jedna od druge, neke imaju opcije koje druge nemaju, a u kombinaciji s Caristinim OBD čitačem do sada nismo imali nikakvih problema. Ove OBD mobilne aplikacije također rade i s generičkim modelima OBD adaptera baziranih na kopiji ELM237 mikrokontrolera, ali imajte na umu, kao što smo i prije spomenuli, da velik dio funkcija koje nudi aplikacija vrlo vjerojatno neće raditi kako treba ili nikako u kombinaciji s takvim OBD čitačima. Zanimljivo je da Caristina OBD mobilna aplikacija također radi s third-party OBD čitačima, ali ne bi smo vam baš preporučili tu kombinaciju, jer koliko smo imali prilike čitati od tuđih iskustva, ne prolazi sve baš glatko, što nas opet vraća na prednost uparivanja hardvera i softvera razvijenog ruku pod ruku.

U svakom slučaju, ako ste zainteresirani imati ovaj gadgetom u svom autu, po je nama najbolje solucija da kupiti provjereni OBD čitač koji podržava thrid-party OBD mobilne aplikacije, te kupiti i skinutu neku od njih (obično su simbolične cifre u pitanju) ili eventualno iskoristi originalnu mobilnu aplikaciju koja je rađena na temelju tog OBD čitača, odnosno ako je uopće ima i ako vam odgovaraju njezine funkcije.

Bit će zanimljivo vidjeti u kojem smjeru će sve ovo krenuti u kontekstu električnih vozila, da li ćemo potencijalno dobiti kontrolu nad samim pogonskim sustavom vozila, možda ćemo ih moći overclockirati poput kakvog računala, podići im lagano napon i voila – evo dodatne snage. Malo banaliziramo, ali shvaćate što želimo reći. Trenutno situacija nije baš najbolja, imali smo prilike isprobati neke od postojećih OBD mobilnih aplikacija u sklopu električnih nekih vozila (LEAF i ZOE), a iako OBD čitači rade bez problema, niti jedna od postojećih OBD mobilna aplikacija poznatijeg imena ne radi kako spada, zapravo uopće ne rade, već je potrebno posegnuti za specijaliziranim aplikacijama koje su sami korisnici napravili specifično za neke modele. U pravilu nećete dobiti ništa osim pokoje informacije uz baterijski paket i pogon, eventualno koju osnovnu postavku poput one za vrata, svjetla i prozore. Vjerujemo da će trebati još neko vrijeme dok će se postojeće OBD mobilne aplikacije zainteresirati i za ovaj dio tržišta, a pretpostavljamo da je problem iskomunicirati / saznati od proizvođača točne PID-ove, protokole i postavke.




Izvor

Komentari

komentara

PODIJELI

OSTAVITI ODGOVOR