Dok se vozači još bore da pronađu brisače na dodirnom ekranu, Mercedes razvija holograme na vjetrobranskom staklu i LED panoe na stražnjem prozoru. Zvuči kao znanstvena fantastika? Ne, zvuči kao još jedan način da vam uzmu novac. I da, popravak će platiti vi.
Mercedes-Benz je odlučio da automobil očito nema dovoljno ekrana pa je sljedeća logična stanica, prozor. Ovaj put stražnje staklo postaje svojevrsni informativni pano za vozače iza vas. U praksi bi automobil tako mogao prenositi dodatne informacije vozačima iza sebe. Proizvođač to, naravno, zove poboljšanjem komunikacije između vozila i povećanjem sigurnosti. Jer “sigurnost” je najjeftinija riječ kojom se opravdava svaka nova svjetleća igračka na četiri točka.
Hologrami umjesto još jednog ekrana, jer očito nismo dovoljno gledali u ekrane
Mercedes radi i na naprednijem rješenju koje vjetrobransko staklo pretvara u površinu za prikaz informacija. Naravno, to nije “samo još jedan klasični head-up zaslon”, to bi bilo previše jednostavno. Slike se projiciraju na posebnu prozirnu foliju laminiranu na staklo, a sistem koristi projektor u armaturnoj ploči i optičke elemente koji reflektiraju svjetlost. Rezultat: slika ostaje čitljiva i na jakom suncu. Revolucionarno, zar ne?
Sadržaj se vidi samo iz određenog ugla, što znači da vozač ne mora gledati informacije na suvozačevoj strani i obrnuto. Konačno rješenje za obiteljsku svađu oko toga tko što gleda, svatko dobije svoj ugao ekrana. Potencijalne primjene uključuju navigaciju, podatke s računala u vozilu, videopozive, pa čak i video sadržaj. Jer što bi vozač radio na cesti bez videopoziva i videa? Ključno je, kažu, da se slika pojavljuje na vjetrobranskom staklu samo kada je potrebna, umjesto da zauzima cijelu površinu. Srećom, jer da je stalno tamo, to bi bio samo, ekran. A ekrana očito nikad dovoljno.
39 inča ekrana, a 35% ljudi ne zna što bi s njim
Da bismo razumjeli zašto Mercedes osjeća potrebu stavljati ekrane u prozore, valja pogledati što se događa s ekranima koje već ima. Novi električni GLC i C-Class dolaze s MBUX Hyperscreenom od 39,1 inč, najvećim pojedinačnim središnjim ekranom u autoindustriji, s otprilike 10 milijuna piksela. Mercedes to zove “prostorom fokusiranim na vozača”, ali realnije bi bilo “pokretni digitalni billboard”.
A sada najsmješniji dio: prema JD Powerovom istraživanju iz 2026. na 68.084 vlasnika, 35% onih koji imaju suvozačev ekran nikada ga nije ni probalo koristiti. Samo 6% kaže da ga koristi pri svakoj vožnji. Dakle, proizvođači su ugradili ekran, naplatili ga, a trećina kupaca ga nije ni dotaknula. Nije da ga koriste rijetko. Nisu ga nikada koristili. To je kao da ste kupili klima uređaj i onda ga koristili kao policu za knjige.
Ista studija pokazuje da sistemi sa suvozačevim ekranima generiraju najviše pritužbi korisnika, 21,3 problema na 100 vozila. Drugim riječima, ekran koji nitko ne koristi istovremeno je i najkvarljiviji dio infotainmenta.
“Sigurnost” koja vas drži 40 sekundi bez pogleda na cestu
Mercedes tvrdi da ekrani poboljšavaju sigurnost. Stvarni podaci govore nešto drugo. Studija AAA Foundation for Traffic Safety iz 2024. pokazala je da vozači koji koriste dodirne ekrane za rutinske zadatke ostaju u prosjeku 40 sekundi duže dekoncentrirani nego oni koji koriste fizičke kontrole. To je dovoljno vremena da na autocesti prijeđete duljinu nogometnog igrališta bez da pogledate cestu.
NHTSA je odavno utvrdila da samo dvije sekunde bez pogleda na cestu udvostručuju rizik od nesreće. Dakle, 40 sekundi je… pa, to je otprilike 20 puta više od granice na kojoj se rizik udvostručuje. A Mercedes želi taj isti ekran staviti na vjetrobransko staklo, s hologramima, da bude “čitljiv i na jakom suncu”. Jer očito, vozač koji već ne gleda cestu dovoljno dugo, treba još jedan sloj vizualnih informacija točno na staklu kroz koje gleda cestu.
Na Ars Technica forumu komentatori su bili brutalno iskreni: “Izgleda prilično kao gimmick i distrakcija”. Drugi je dodao: “Radio sam sve da eliminiram refleksije koje mi ometaju pogled na cestu, a evo dolaze s OVIM?”
Euro NCAP je već rekao: fizičke tipke, molim
Dok Mercedes mašta o hologramima na vjetrobranskom staklu, Euro NCAP je za 2026. uveo pravila koja izričito favoriziraju fizičke kontrole za ključne funkcije: žmigavce, brisače, svjetla za opasnost, trubu i eCall. Vozila koja osnovne funkcije skrivaju u touchscreen izbornicima dobivaju drastično niže ocjene, XPENG X9 dobio je samo 20% za primarne vozačke kontrole, a Leapmotor B05 0%.
Poruka je jasna: ekrani nisu sigurnosno rješenje. Oni su problem.
Sam Mercedes priznaje da je pretjerao
Možda najciničniji detalj cijele priče: sam Mercedes je 2026. počeo vraćati fizičke tipke. CEO Ola Källenius je u srpnju 2026. izjavio da je vrijeme za novi pristup dizajnu kabine i priznao da je trend prema touchscreenima “možda prešao preko potreba nekih vozača”. SlashGear to sažima bez uvijanja: “Mercedes vraća tipke jer su vozači odbili touchscreen preuzimanje”.
Dakle, Mercedes istovremeno (a) vraća fizičke tipke jer je shvatio da ekrani ne funkcioniraju, i (b) razvija holografske ekrane na vjetrobranskom staklu i LED displeje u prozorima. To je poput čovjeka koji je prestao pušiti, ali je počeo žvakati duhan.
A popravci? Pa, sjednite
Ako vas sve gore nije odvratilo od ideje o ekranima posvuda, tu je financijska strana. Hyperscreen se ne popravlja u dijelovima — Mercedes mijenja cijelu jedinicu. Izvan garancije, procjena je 7.000–9.500 dolara samo za zamjenu Hyperscreen sklopa. Jedan vlasnik novog S580 (vrijednog preko 160.000 dolara) dobio je račun od 21.000 dolara nakon što je napuknuo ekran — samo staklo koštalo je 18.000 dolara. U Južnoj Koreji zamjena Hyperscreena na EQS-u zbog nekoliko neispravnih piksela košta oko 30 milijuna wona (prilikno 14.500 eura), što je cijena prosječnog automobila.
A sada zamislite da taj isti ekran nije na instrumentnoj ploči, nego u vjetrobranskom staklu ili stražnjem prozoru. Oštećenje kamenčićem na autocesti više ne znači zamjenu stakla od nekoliko stotina eura. Znači zamjenu stakla plus integrirane elektronike, plus kalibracije, plus dijagnostike. Motor1 to sažima: “Čak i manja nesreća, napuknuti prozor ili oštećenje elektroničkih komponenti mogli bi relativno jednostavnu zamjenu pretvoriti u mnogo skuplji popravak”.
Stvarna potreba? Ne, hvala.
Postoji razlog zašto se ova industrija toliko trudi ugurati ekrane na svaku dostupnu površinu: ekrani se prodaju. Doslovno. Hyperscreen na GLC-u je opcija koja košta 6.800 dolara. To je čist prihod po vozilu, bez obzira na to hoće li ga vlasnik ikada koristiti ili ne. Ako 35% ljudi ne koristi suvozačev ekran, to znači da je Mercedes naplatio tu opciju, ugradio je, i ona stoji tamo skupljajući prašinu — i pritužbe.
Stvarna potreba za ekranima ove veličine ne postoji. Postoji potreba za funkcionalnošću, za sigurnošću i za dugoročnom pouzdanošću. Nitko ne kupuje Mercedes zato što mu treba 39 inča dijagonale na instrumentnoj ploči. Kupuje ga zbog udobnosti, prestiža i osjećaja da je vozio nešto bolje od prosjeka. A ako je vjerovati podacima, taj “bolje” sve više znači “više ekrana, manje tipki, veći račun”.
Mercedes trenutno testira i demonstrira ove tehnologije, ali još nije objavio datum serijske proizvodnje. Možda je to znak da i sami shvaćaju da su prozori najbolji kada su — prozori. Ili će ih ipak ugraditi, jer u industriji u kojoj je “digitalni billboard” kompliment, granica između inovacije i cirkusa postaje sve tanja.
Zaključak: Mercedes ne nudi više ekrana zato što ih trebate. Nudi ih zato što ih može naplatiti. A ako ih ikada ugradi u prozore, vozači će dobiti još jedan razlog da gledaju bilo gdje osim kroz vjetrobransko staklo i još jedan razlog da se pitaju gdje je nestala cesta.
