Nekada su plivali u novcu. Doslovno, jedan grad pored Stuttgarta popločao je pješačke prijelaze mramorom iz Carrare. Danas, u Ingolstadtu, đaci sjede u školama koje prokišnjavaju, a gradonačelnik ne može da plati ni popravak krova. I krivac je, isti onaj koji ih je učinio bogatima. Audi.
Kako grad od 150.000 ljudi zavisi od jedne fabrike?
Dođeš u Ingolstadt i odmah vidiš, ovo je grad koji pripada Audiju. Muzej, reklame, štand zdravstvenog osiguranja pored gradske vijećnice, sve je Audijevo. Ako sretneš nekoga na ulici, velike su šanse da ili radi u Audijevoj tvornici (40.000 ljudi) ili je u rodu s nekim ko radi. Audi je Ingolstadt pretvorio iz uspavanog mjesta od 30.000 stanovnika u grad od 150.000 .
I sad, kad je automobilskoj industriji krenulo nizbrdo, krenulo je i Ingolstadtu. Ali ne lagano, glavom bez obzira.
Brojke koje bole
Prihodi od poreza na dobit su se prepolovili u samo nekoliko godina .
U zlatnim danima (2017.), Ingolstadt je od Audija dobijao 453 miliona eura poreza na dobit. Za 2026. godinu računaju na samo 70 miliona .
Grad je 2017. imao 391 milion eura ušteđevine. Danas, potrošeno. A dugovi? Preko 120 miliona i rastu .
Samo 2026. godina donosi deficit od 66 do 100 miliona eura .
Gradonačelnik Michael Kern (CSU) je rekao ono što svi misle:
“Ovo je dramatična, izuzetno izazovna i historijski teška situacija.”
Šta to znači za obične ljude?
Dok političari broje milione, građani osjećaju posljedice:
Škole se ne obnavljaju – đaci su morali biti premješteni iz dotrajale škole jer grad nije imao para za sanaciju .
Kazalište iz 1960-ih, kojem ističe dozvola za rad 2027., stoji i trune .
Sportski klubovi su dobili manje para. Kamerna filharmonija je smanjila broj koncerata .
Knjižnice skupljaju donacije da bi preživjele .
Grad je morao zamrznuti sve nove projekte. Ništa novo ne može da se pokrene – samo ono što je zakonski obavezno .
Zašto je ovo najgora kriza u historiji Njemačke?
Profesor René Geissler kaže otvoreno:
“Ovo je najgora kriza u istoriji Savezne Republike Njemačke.”
Tri razloga :
Inflacija – sve je poskupjelo, pogotovo gradnja.
Plate – radnici su dobili veće plate, ali gradovi ih moraju platiti.
Socijalni troškovi – njemački Bundestag donosi zakone koji opterećuju gradove (pomoć mladima, invalidima), ali im ne daje pare za to. 80% proračuna Ingolstadta odlazi na obavezne troškove, na sve ostalo skoro da i nema para .
Ista priča – cijela Njemačka
Ingolstadt nije sam. 37% njemačkih velikih gradova ne može da sastavi normalan budžet. Još 47% jedva preživljava trošeći zadnje rezerve .
Bayreuth je otkazao proslavu 150. godišnjice Wagnerovog festivala .
Offenbach kaže: “Ovu godinu još možemo izdržati, ali poslije toga – gotovo je.”
Stuttgart je u 2025. završio sa minus 699 miliona eura .
Na dan 22. juna 2026, gradonačelnici širom Njemačke izašli su na ulice sa transparentima “Kommunen am Limit” (Općine na granici) i poručili :
“Ako nam ne date pare – biće revolucija.”
Šta će biti dalje?
Gradovi traže od vlade 30 milijardi eura hitne pomoći . Berlinska vlada, koja i sama nema para, zasad ćuti.
A u Ingolstadtu, ljudi se boje još jedne stvari – desnog populizma. Kako je rekao Marc Grandmontagne, pročelnik za obrazovanje i kulturu :
“Svaki školski krov koji prokišnjava i ostane nepopravljen tri godine, dodatno jača desne populiste.”
Jer kad ti država ne može popraviti krov škole tvojoj djeci – glasaš za svakoga ko obeća promjenu.
Ingolstadt je upozorenje. Kad jedna fabrika hrani cijeli grad, a onda ta ista fabrika zapadne u krizu, grad ne pada polako. Pada kao kula od karata.
