Prije 35 godina stigao je u Evropu. Danas, dok moderne limuzine blješte ekranima i lažnim zvukovima kroz zvučnike, 600 SEL samo prede. I srami ih. Bez napora.
Tonem u velur sjedalo. Ne onaj tanki, današnji, nego mustra, debela, mekana kao stari frotir. Oko mene je koža, drvo i more fizičkih dugmadi. Svako ima svoj klik. Svoj posao. Zatvaram vrata, ona se sama namještaju. Električno pomjeram sjedište. Električno namještam i unutrašnji retrovizor. Jedino što moram sam, okrenuti ključ.
Isplati se.
Probudi se šestolitar, dvanaest cilindara. Zvuk? Baršunast. Ekolozi bi se krstili. Ali mene ne zanimaju ekolozi dok prelazim kod njemačkog Lübecka i motor samo prede. Bez drame. Bez vriske. Kao stari mačak koji zna da ga nitko ne može dirnuti.
Ovo nije auto za štelu. Ovo je spomenik.
Zašto ga zovu “posljednji pravi Mercedes”?
Zato što su ga pravili inženjeri koje niko nije pitao koliko košta.
Dok je BMW 1991. trljao ruke sa serijom 7 (E32) i prvim V12, Mercedes nije htio biti “tu negdje”. Htjeli su biti jedini. Ali problem: BMW je već imao V12. Šta sad?
Mercedes je odlučio: nećemo odustati. Dajte nam još 18 mjeseci. I dajte nam kamion novca.
I zaista, novi M120 V12 od šest litara nije bio samo motor. Postao je legenda. Kasnije su ga bušili za Pagani Zonda. Stavljali u koncept C112. Čak i u Isdera Commendatore 112i. A u ovom 600 SEL-u, već na 1800 obrtaja, imate 500 Nm. Ne morate ga “vrtiti”. Samo ga pustite da radi.
Ne osjećam brutalnost. Osjećam beskrajnu linearnu snagu koja nikad ne paniči. Kao okean.
Dizajn: Bruno Sacco nije htio da izgleda lagano
Dok su Japanci (Lexus LS400) pravili peroreze, a BMW pokušavao biti sportski, Mercedes je rekao: “Mi smo spremište. I ponosni smo na to.”
Krovna linija podignuta dva centimetra više nego što je iko očekivao. Zašto? Zato što je glavni inženjer Wolfgang Peter bio krupniji čovjek i nije mu se dalo pognuti glavu kad sjedne za volan.
Iskreno? To je inženjerski stav. Ne prave auto za render, nego za čovjeka.
Na pitanje novinara, “Nije li prevelik?”, Peter je hladno odgovorio:
“Naši kupci traže veću udobnost, luksuz i bolje performanse. Mi smo im to dali. Na kraju krajeva, oni ga trebaju kupiti, a ne vi.”
Danas kad sjednem u njega, na 16-inčnim felgama (smiješno malim za današnje pojmove), on plovi preko rupa kao prekrivač preko kreveta.
Dvostruko lijepljena stakla. Becker radio s antenom koju sam podižem. ABS. Adaptivni ovjes. Dvozonski klima. I ništa na dodir. Ništa što mi ne treba.
Problem: bio je preskup i došao u krivo vrijeme
220.000 njemačkih maraka.
U današnjem novcu, bliže 170.000 dolara.
Lexus LS400 je koštao oko 100.000 dolara (s inflacijom). BMW serija 7 je počinjala tu gdje je 600 SEL tek uzimao zalet.
I onda je stigla recesija. Rane 90-te. Bogati su se stisli. A Wolfgang Peter je napustio firmu.
Ali evo ironije:
Iako se nije prodavao kao kruh, postavio je standard koji Lexus i BMW nisu mogli dostići. Jer oni su pravili automobile za to vrijeme. Mercedes je pravio automobil za svu vječnost.
Zašto danas ne možemo napraviti ovakav auto?
Pretežak je. Preskup. Prekomplikovan. I potpuno nespojiv sa CO2 ciljevima i financijskim odjelima.
Moderna S-klasa ima ekrane koji trepere, ambijentalnu rasvjetu od 64 boje i asistenta koji ti ne da da sam odlučiš hoćeš li promijeniti traku. Ne daje ti mehanički mir.
600 SEL ne bombardira vozača informacijama. Ne pišti. Ne treperi. On samo jeste.
Kad okrenem glavu unazad, vidim mali poklopac. Ispod njega se diže antena. Kasnije će doći Parktronic, ESP, xenon, pa GPS. Ali danas, ne treba mi GPS. Treba mi osjećaj da sjedim u posljednjem autu koji nije napravio Excel.
Šta ostaje od 600 SEL?
Legenda.
I malo tuga.
Jer znamo da se više nikada neće ponoviti. Svaki novi “luksuzni” auto rođen je na sastanku gdje se gleda trošak po jedinici, težina i emisija. A nekada su na sastancima sjedili ljudi koji su znali da klip mora biti ovakav, a ne onakav, zato što oni to tako kažu.
Ne bih ga mijenjao za nijedan novi auto. Čak i ako troši kao mali grad.
Jer 600 SEL nije limuzina.
To je pismo koje su inženjeri napisali budućnosti. A budućnost ga nikad nije pročitala.
