Kasnih 1700-ih, škotski izumitelj po imenu James Watt, proizveo je novu učinkovitu parnu mašinu. U potrazi za načinom da kontekstualizira poboljšanja motora, Watt je smatrao da će usporedba rada njegovog motora s radom konja omogućiti kupcima da shvate vrijednost novog izuma.
Watt je radio s konjima u rudniku ugljena. Procijenio je da prosječna životinja može pomaknuti 100 kilograma ugljena na udaljenosti od 30 metara u jednoj minuti.
Watt je procijenio i da njegova parna mašina može izvoditi isti posao kao deset konja i kao takav tvrdio je da ima deset konjskih snaga. To je značilo da bi njegov motor mogao u osnovi premjestiti 1000 kilograma, duž rudarskog okna, 30 metara svake minute ili 100 kg duž 300 m, ako je to ono što je trebalo učiniti.
To je dobro odjeknulo kod kupaca, a Wattove tvrdnje o performansama motora činile su osnovu za usporedbu sa suparničkim inženjerima. Ubrzo su svi počeli mjeriti u konjskim snagama, kao razumno znanstvenu procjenu snage definisanu da odgovara marketinškom ishodu! A upravo po Jamesu Wattu danas imamo mjernu jedinicu SI (Međunarodni standard) – Watt, dok jedna konjska snaga iznosi točno 746 wata.
