Gdje smo mi, a gdje je Evropa: U Francuskoj električni automobil za 94 eura mjesečno, u BiH na margini
Dok vi ovo čitate, u Sarajevu litar dizela košta i do 3,36 KM. U isto vrijeme, u Francuskoj, porodica s nižim primanjima može dobiti potpuno novi električni automobil za 94 eura mjesečno. To je otprilike onoliko koliko neki od nas plate kablovsku, internet i telefon, samo što oni dobiju auto, a mi dobijemo još jedan račun.
Dobrodošli u Bosnu i Hercegovinu 2026. godine, gdje gorivo divlja, vozni park stariji od prosječnog maturanta, a državna podrška za električna vozila izgleda kao da je zagubila put negdje na graničnom prijelazu.
Cijene goriva: Kad ti je dizel skuplji od večere
Počnimo s onim što nas sve boli, cijenama goriva. Posljednjih dana vozače u Bosni i Hercegovini na pumpama dočekuju neugodna iznenađenja. Cijene dizela u Sarajevu kreću se od 3,00 do čak 3,36 KM po litru. Benzin nije ništa bolji, od 2,70 do 3,17 KM.
Glavni krivac? Nova eskalacija sukoba na Bliskom istoku. Ratovi, tenzije, geopolitika, a mi na kraju platimo račun na pumpi. Kao da smo mi, obični vozači, neka vrsta globalnih mirotvoraca koji finansiraju svjetski mir kroz cijenu goriva.
U Hrvatskoj je nova cijena dizela 1,62 eura po litri, što je oko 3,17 KM, slično kao i kod nas. U Italiji je dizel premašio 2,2 eura. U Njemačkoj je skočio za 11 centi u jednom danu. Cijene rastu diljem Evrope.
I dok u EU prosječna cijena dizela iznosi oko 1,57 eura, mi u BiH plaćamo 1,43 eura, jeftiniji smo, ali nećemo dugo. A kad uzmete u obzir da je prosječna plata u BiH tri puta manja nego u Njemačkoj, ta “jeftinija” cijena goriva nas i dalje udara jače nego bilo koga u Evropi.
Francuska: 94 eura mjesečno za novi auto – i to nije šala
Dok mi brojimo feninge na pumpi, Francuzi su pokrenuli treći krug socijalnog leasinga. Od 16. jula 2026. godine, građani s nižim primanjima mogu unajmiti novi električni automobil po cijeni manjoj od 200 eura mjesečno.
Citroën ë-C3 – 94 eura mjesečno.
Fiat Grande Panda – 95 eura.
Opel Frontera – 99 eura.
Za te pare, vi u BiH ne možete ni registrovati prosječan auto, a kamoli voziti novi. Francuska vlada je za ovaj program osigurala 401 milion eura i planira obuhvatiti 50.000 dodatnih kućanstava. U prve dvije faze, već su doveli više od 100.000 novih električnih vozila na ceste.
I ne, ovo nije luksuz za bogate. Program je namijenjen kućanstvima s oporezivim prihodom po članu do 16.880 eura. Ljudi koji rade, voze na posao, i žele uštedjeti. Jedna korisnica je priznala da je za benzin trošila 500 eura mjesečno, a sada će za novi električni auto plaćati 150 eura.
Ušteda od 350 eura mjesečno.
Mi u BiH za te pare možemo kupiti dobro očuvan Golf 4 i još nam ostane za kafu.
A gdje smo mi? U BiH, na margini
Dok Francuzi voze, mi gledamo.
Bosna i Hercegovina nema nikakav sličan model olakšica za građane. Subvencije za električna vozila su bile svega milion KM ranijih godina, što je otprilike onoliko koliko Francuska potroši na jedan dan socijalnog leasinga. I te subvencije su ugašene.
Da, ukinute su carine na uvoz električnih vozila, ali to je kao da vam neko kaže “nećeš platiti carinu”, a auto i dalje košta 40.000 KM. To nije olakšica, to je podsmijeh.
I dok se EU bori da dva od tri nova vozila budu električna do 2030., mi u BiH i dalje uvozimo polovne aute stare deset i više godina. Prosječna starost vozila u BiH je 17 godina. To je godište 2009. To je godina kada je izašao prvi Android telefon. To je godina kada je Facebook imao 300 miliona korisnika.
Mi vozimo automobile koji su stariji od prosječnog korisnika TikToka.
Zašto nam je ovako? I šta dalje?
Jednostavno je, skupi novi automobili, nema subvencija, visoke cijene goriva, i niska platežna moć.
Kupovina novog automobila u BiH je za većinu građana nedostižan san. Pa umjesto toga, kupujemo polovne aute iz uvoza, stare, neekonomične, sa velikom potrošnjom i emisijama. A onda plaćamo 3,20 KM za litar dizela da bi ih vozili.
To je kao da kupite polovni frižider iz 2005. i onda plaćate struju kao da hladite cijeli hotel.
Francuski primjer pokazuje da električni automobil ne mora biti luksuz. Uz državnu podršku i povoljne mjesečne rate, novi automobili mogu postati dostupni mnogo širem krugu građana.
Ali za to je potrebno, politička volja, novac i plan.
Mi u BiH imamo, ništa od toga.
Zaključak: Dok oni voze, mi plaćamo
Dok Francuzi voze Citroen ë-C3 za 94 eura, mi u BiH plaćamo dizel 3,36 KM i vozimo auto star 17 godina.
Dok oni smanjuju emisije, mi ih povećavamo.
Dok oni štede na gorivu, mi trošimo.
Dok oni podmlađuju vozni park, mi ga starimo.
Razlika između nas i Francuza nije u novcu, nego u politici.
Jer, na kraju krajeva, 94 eura mjesečno nije puno. To je manje od računa za struju, manje od mjesečne pretplate za kablovsku, internet i telefon zajedno.
Ali u BiH, to je još uvijek samo san.
I dok vi čitate ovo, negdje u Francuskoj neko upravo preuzima ključeve novog auta. A negdje u Sarajevu, neko puni rezervoar za 3,36 KM po litru. I obojica razmišljamo, kako to, pobogu?
Test Hyundai Inster: Mali električni automobil koji je osvojio moje srce
