Zamislite da kupite auto, a motor se doslovno utopi u vlastitu rashladnu tekućinu. Ne figurativno. Doslovno. Ford 2.0 EcoBoost druge generacije ima konstrukcijsku grešku zbog koje rashladna tekućina procuri u cilindre, motor počne misfireati, bijeli dim izlazi iz auspuha, a na kraju, motor je smeće. Ford je to znao. Izdali su servisni bilten. Pa još jedan. Pa su se pravili da se ništa ne događa. A vi ste taj koji plaća 8.000 do 14.000 eura za novi motor.
Ford je godinama živio na V6 motorima velike zapremine. U 21. stoljeću to više nije bilo održivo previše su trošili, premalo okretnog momenta pri niskim okretajima. Rješenje je bio downsizing. 2.0 EcoBoost, predstavljen 2010., trebao je biti čudo tehnologije: četiri cilindra, turbopunjač, izravno ubrizgavanje, do 250 KS. I uspio je zamijeniti atmosferski 3.0 V6 uz 10–20% manju potrošnju. Na papiru, genijalno.
U praksi? Ovisi koju generaciju kupite. I to je cijela poanta. Jer prva generacija je bila relativno izdržljiva, a druga generacija je bomba s “tajmerom” koja je uništila reputaciju motora, povukla tužbe, pokrenula istrage i ostavila hiljade vlasnika s računom koji nisu planirali.
Prva generacija (2010.–2015.): puknuti ispušni kolektor ali barem ne umire
Prva generacija 2.0 EcoBoosta, s jednostrukim turbopunjačem, uglavnom je bila solidna. Ali imala je jednu boljku koja se ponavljala: puknuti ispušni kolektor na verzijama gdje kolektor nije bio integriran s glavom cilindra. Pucanje se događalo čak i pri relativno maloj kilometraži oko 120.000 km. Simptomi? Neobični zvukovi iz ispušnog sustava, tragovi curenja, P0299 underboost kod. Popravak? 1.000–2.000 eura.
To nije katastrofa. To je neugodnost. Ali onda je Ford odlučio “poboljšati” motor za drugu generaciju. I tu je sve otišlo k vragu.
Druga generacija (2015.–2019.): motor koji jede rashladnu tekućinu i umire
Godine 2015. Ford je predstavio 2.0 EcoBoost s twin-scroll turbopunjačem. Novi blok, novi dizajn, novi problemi. Inženjeri su redizajnirali blok motora u takozvani “open-deck” dizajn s utorima između cilindara. Ta konstrukcija se pokazala slabom. Rashladna tekućina je počela procuriti kroz te utore u cilindre. Rezultat: misfire, bijeli dim, gubitak snage, pregrijavanje i na kraju, potpuni otkaz motora.
Ford je znao. Izdali su Tehnički servisni bilten (TSB) 19-2346 u decembru 2019. (kasnije zamijenjen TSB-om 22-2229) koji pokriva Ford Edge 2015.–2018., Fusion 2017.–2019., Escape 2017.–2019., Lincoln MKC i MKZ. U njemu se doslovno kaže: “coolant intrusion into the cylinder” i preporučuje se zamjena cijelog dugog bloka motora (long block). Ne popravak. Ne brtva. Novi motor.
U međuvremenu, NHTSA je u septembru 2026. otvorila istragu (DP26008) koja pokriva gotovo 500.000 Ford Edge vozila zbog iznenadnog gubitka snage motora uzrokovanog curenjem rashladne tekućine. Bilo je 1.563 prijave vlasnika o iznenadnom gubitku snage. A tužba iz 2020. tvrdi da je Ford znao za “kritični defekt” i da je umjesto rješenja ugrađivao senzore razine rashladne tekućine — što je, kako tužba navodi, “Band-Aid” koji ne sprječava curenje u cilindre.
U prijevodu: Ford je znao da motor jede rashladnu tekućinu, ali je radije prodavao senzore nego mijenjao blokove. A vi ste kupili auto s tim motorom.
Koliko to košta? Pa, sjednite.
Ako ste jedan od nesretnika s drugom generacijom 2.0 EcoBoosta i motor vam proguta rashladnu tekućinu, popravak nije “servis”. To je remont ili zamjena motora. Procjene se kreću od 3.000 do 6.000 eura za polovni motor s ugrađenim dijelovima, do 7.500–14.000 eura za potpuni popravak s novim dijelovima. Jedan vlasnik na forumu Ford Escape naveo je da će ga zamjena motora koštati oko 5.500 eura na vozilu s manje od 100.000 milja. Drugi je dobio procjenu od 8.300 eura, a treći mehaničar mu je to spustio na 4.600 eura za “novi modificirani motor”.
A Ford? Ford je izdao TSB. Ford je izdao još jedan TSB. Ford se pravio da se ništa ne događa dok nije došla tužba i istraga. A vi ste ti koji plaćate motor.
Lanac razvoda: dobra vijest (za promjenu)
Da ne bude sve tako crno 2.0 EcoBoost nema remen u ulju. Ima lanac. I taj lanac je, prema svemu sudeći, prilično izdržljiv. Preporučena zamjena je nakon više od 300.000 km, što je dobar rezultat u usporedbi s lancima u drugim motorima. Istezanje se manifestira metalnim zveckanjem na hladnom startu, koje traje nekoliko sekundi dok se tlak ulja ne izgradi. Ako zveckanje traje duže od nekoliko sekundi, lanac je već rastegnut i treba ga mijenjati. Zamjena košta oko 700 eura s uljem i filterom. To je jedini dio ovog motora koji ne izaziva noćne more.
PowerShift mjenjač: dodatni sloj patnje
Ako kupujete Ford Focus ili Fiestu s 2.0 EcoBoost iz razdoblja 2011.–2016., velika je šansa da ćete dobiti i PowerShift DPS6 mjenjač s dvostrukom spojkom. Taj mjenjač je jedan od najdokumentiranijih promašaja u modernoj autoindustriji. Trzanje, drhtanje, klizanje, gubitak angažmana — sve to, i još malo. Sudska tužba (Vargas v. Ford) završena je nagodbom koja je osigurala najmanje 71,7 milijuna eura članovima grupe. Ako kupujete rabljeni Ford s ovim mjenjačem, ne kupujete auto. Kupujete potencijalni problem s mehatronikom koji košta više nego što ste platili auto.
U koje se sve automobile ugrađivao ovaj motor?
2.0 EcoBoost nije bio samo Fordov motor. Zbog korporativnih veza, ugrađivao se u širok spektar vozila:
Ford: Focus, Mondeo, S-Max, Galaxy, Fusion, Escape, Edge, Explorer
Volvo: S60, V60, V70, XC60 (oznake B4204T6, B4204T6, komercijalno 2.0T i T5)
Land Rover: Discovery Sport, Freelander, Range Rover Evoque
Jaguar: XE
Lincoln: MKZ, MKC
Motor se ugrađivao do 2018., s tim da je u nekim modelima ukinut i ranije. Ako kupujete neko od ovih vozila iz razdoblja 2015.–2019., velja je vjerojatnost da ima drugu generaciju s problemom curenja rashladne tekućine. Ako kupujete Volvo ili Land Rover s ovim motorom, provjerite koju generaciju ima i ne vjerujte prodavaču koji kaže “to je samo Ford motor, to je dobro”. Nije. To je motor koji je uništio Fordovu reputaciju, a onda se proširio po cijelom koncernu.
Šta provjeriti prije kupnje (ako baš morate)
Ako ste odlučili kupiti auto s 2.0 EcoBoostom, evo što morate provjeriti:
Razinu rashladne tekućine. Ako je niska, a nema vidljivog curenja — to je loš znak.
Bijeli dim iz auspuha nakon zagrijavanja. Ako dimi, motor sagorijeva rashladnu tekućinu.
Neravnomjeran rad u praznom hodu i misfire kodove. To može biti rani znak curenja u cilindre.
Tlačnu probu sustava hlađenja. Ako tlak pada, negdje curi.
Endoskopski pregled cilindara. Mehaničar može vidjeti tragove rashladne tekućine u cilindrima.
Servisnu povijest. Je li motor već mijenjan? Je li rađen TSB? Ako jest, možda je problem riješen — ali možda je i novi motor iz iste serije s istim problemom.
Ford 2.0 EcoBoost nije loš motor zato što je loše napravljen. Loš je zato što je druga generacija napravljena s konstrukcijskom greškom koja ubija motor, a Ford je to znao, izdao bilten, pa nastavio prodavati aute. Ako kupujete rabljeni Ford, Volvo, Land Rover ili Jaguar s ovim motorom iz razdoblja 2015.–2019., ne kupujete automobil. Kupujete potencijalni račun od 8.000 do 14.000 eura s četiri kotača i lijepom karoserijom. Prodavač će vam reći da je “sve servisirano”. Pitajte ga je li motor mijenjan i zašto i gledajte u oči dok odgovara. Ako ne zna, ili laže, ili ne zna šta prodaje. U oba slučaja, bježite.
