Renault Scenic III bio je posljednji klasični kompaktni minivan. Prostran, praktičan, porodičan. Zvuči kao savršen auto za porodicu. Ali ispod te ljupke francuske karoserije krije se motor koji troši ulje kao da je rudarska mašina, lanac koji puca prije nego što otplatite kredit i automatski mjenjač koji se raspada prije nego što djeca nauče imena svojih drugova iz vrtića. Ako kupujete Scenic III, ne kupujete auto. Kupujete potencijalni račun od 10.000 eura s naslonjačima za zadnju klupu.
Renault Scenic III izmjenjivao je atmosferske i turbobenzinske motore te moderne dizelske motore. Bio je dostupan u dvije dužine, s tim da je dulji (Grand) opcionalno imao treći red sjedala. Ostao je u proizvodnji do 2017., pa još uvijek postoji mogućnost kupnje manje „umornog” primjerka. Ali „manje umoran” ne znači „zdrav”. Znači samo da će vam se motor raspasti možda godinu dana kasnije.
Motora je bilo puno, ali očito je nedostajala snažnija benzinska verzija. Najviše što ste mogli očekivati bio je 2,0-litreni motor sa 140 KS, ali Renault ga je upario s automatskim mjenjačem koji je smanjivao performanse. Stoga su ljubitelji dinamične vožnje morali posegnuti za turbodizelašima prvenstveno 2,0-litrenim jedinicama sa 150/160 KS.
Ali ovdje nije riječ o performansama. Ovdje je riječ o preživljavanju.
1.2 TCe: motor koji je uništio Renaultovu reputaciju i pokrenuo “Motorgate”
Ovo je glavni krivac. 1.2 TCe (115/130 KS), predstavljen 2012., motor je koji je razvio Nissan (tamo poznat kao 1.2 DIG-T) i koji je postao jedan od najozloglašenijih motora u modernoj autoindustriji. Nije spor samo zato što je trom — spor je zato što jede vlastito ulje, troši lanac i puca prije 100.000 km.
Motor je poznat po izuzetno kratkom vijeku trajanja zatezača lanca razvodnog mehanizma. Prekomjerno rastegnuti lanci zabilježeni su u automobilima s kilometražom ispod 100.000 km — a neki forumi prijavljuju probleme već na 40.000 km. Kvarovi razvodnog mehanizma uzrokovani su čimbenicima poput rada s niskom razinom ulja, a takve su razine bile lako dostupne zbog sklonosti ovog motora potrošnji ulja.
I to je ključ. 1.2 TCe troši ulje kao da ga plaća po litri, a vi mu dugujete. Potrošnja može dosegnuti jednu litru na 1.000 kilometara. To nije potrošnja. To je curenje. To je motor koji sagorijeva ulje u komori za izgaranje, emitira plavi dim iz auspuha i pali lampicu ulja kao božićnu rasvjetu.
A kada lanac konačno popusti jer je rastegnut do točke pucanja rezultat je potpuni otkaz motora. Cijena popravka? Oko 10.000 eura za zamjenu motora. To je više od vrijednosti automobila. To je više od godišnje plate prosječnog čovjeka u Bosni. To je ekonomska smrt.
I najbolji dio? Renault je znao. Riječ je o aferi koja se sada zove “Motorgate” motor je ugrađivan u otprilike 400.000 vozila u Europi, uključujući Clio IV, Captur, Mégane III, Dacia Duster i Nissan Qashqai. Dokumenti dobiveni na sudu pokazali su da je proizvođač identificirao uzroke kvarova već 2015. godine, ali nijedan službeni opoziv nije naređen. Renault je znao, dokumentirao i šutio. A vi ste kupili auto.
Neki su korisnici morali riješiti problem zamjenom glave cilindra ili klipnih prstenova. To nije “servis”. To je remont motora na automobilu koji je trebao biti samo porodični prevoz.
1.4 TCe: “bolji” — ali samo zato što je standard niži
Stariji 1.4 TCe (130 KS) nosi nešto bolji učinak u pogledu izdržljivosti, ali ga ipak ne treba kupovati naslijepo. Kod nekih Scenica s ovim motorom zabilježen je gubitak rashladne tekućine, izgaranje brtvi glave motora i pucanje cilindara.
Problem je posebno ozbiljan kod modela s LPG sustavom (olakšano višetočkovnim ubrizgavanjem goriva). U primjercima iz prvog perioda proizvodnje ponavljajući problem bila je slaba kvaliteta brtvi glave — rashladna tekućina dospijevala je u cilindre i na kraju dovodila do pucanja cilindara. Popravak brtve glave s planiranjem i setom razvoda koštao je 4.100 zlota (oko 950 eura) — i to nije bio kraj. Neki vlasnici su nakon mjesec dana ponovno imali isti problem, s CO₂ u posudi rashladne tekućine.
Do određenog poboljšanja došlo je nakon modifikacija, ali prve godine proizvodnje su bile lutrija. Ako kupujete Scenic III s 1.4 TCe iz razdoblja 2009.–2011., kupujete motor koji je možda već bio na operaciji stola — i možda će ponovno.
Dizelaši: “poboljšani” — ali to ne znači “dobri”
Manje snažnim turbodizelima u Scenicu III treba pristupiti s određenom dozom opreza. Na prvi pogled, njihova ponuda ne čini se baš privlačnom — korišteni su prethodno nepouzdani 1.5 dCi (85/106 KS) i 1.9 dCi (130 KS). Njihova trajnost je u ovom modelu poboljšana, ali zanemareno servisiranje i pretjerano dugi intervali izmjene ulja (optimalno 10.000–15.000 km) i dalje mogu dovesti do zaglavljenih ležajeva ili kvarova visokotlačne pumpe za gorivo.
Kod 1.5 dCi, ležajevi klipnjače su historijski problem — motor je osjetljiv na rijetke izmjene ulja, neodgovarajuća ulja i niske razine ulja. Ležaj se ošteti, klipnjača “prolije” — i motor je gotov. Visokotlačna pumpa je također osjetljiva na kvalitetu goriva, a u slučaju kvara može kontaminirati cijeli sustav metalnim strugotinama. To nije popravak. To je zamjena cijelog sustava ubrizgavanja.
Dok je 1.5 dCi ostao u ponudi do kraja proizvodnje, 1.9 dCi je 2011. zamijenjen s 1.6 dCi iste snage. Tehnički, izveden je iz najsnažnijeg i najboljeg dizelskog motora u Scenicu III — 2.0 dCi (150/160 KS). Ukupna izdržljivost 1.6 dCi je bolja od 1.9 dCi, ali neke jedinice su imale napuknute blokove i glave, kao i kvarove turbopunjača. Postoji i tipično trošenje komponenti (npr. zamašnjak s dvostrukom masom) i moguće začepljenje DPF-a.
Jedina “sigurna stvar” u ponudi turbodizelaša je 2.0 dCi. Savjetujemo oprez kada su u pitanju ostali motori.
Automatski mjenjač: još jedan sloj patnje
Ako ste mislili da je motor jedini problem, varate se. CVT automatski mjenjač u Scenicu III ima česte kvarove već od 60.000–80.000 km. Simptomi uključuju trzavo mijenjanje brzina, gubitak snage ili potpuni otkaz. U ekstremnim slučajevima, mjenjač potpuno zakaže i vozilo postaje nepokretno. Popravak? Kompletna obnova ili zamjena — što košta više hiljada eura.
Elektronika: auto koje se igra vlastitim pravilima
Kvarovi elektronike su posebno česti u modelima Scenic 3 i Scenic 4. Problemi s imobilizatorom i neispravnim upravljačkim jedinicama mogu se pojaviti već pri 30.000 km i dovesti do toga da vozilo neće upaliti. To nije “francuski šarm”. To je auto koji vas može ostaviti na parkiralištu u nevrijeme, s djecom u autu, jer je elektronika odlučila da danas ne radi.
Šta zapravo kupujete?
Renault Scenic III nije loš auto zato što je loše napravljen. Loš je zato što je napravljen s motorima koji su bili dobri na papiru, a katastrofalni u stvarnosti — i zato što je ta ideja prodana stotinama hiljada porodica bez jasnog upozorenja.
Ako baš morate kupiti Scenic III, izbjegavajte 1.2 TCe osim ako motor već nije obnovljen (i to s dokazima). Izbjegavajte 1.4 TCe iz prvih godina proizvodnje (2009.–2011.). Izbjegavajte 1.5 i 1.9 dCi ako nemate opsežnu servisnu povijest s izmjenama ulja na 10.000–15.000 km. Izbjegavajte CVT automatik ako ne želite da vam mjenjač otkaže prije nego što otplatite auto. Provjerite elektroniku — imobilizator, upravljačke jedinice, sve.
Ono što ostaje? 2.0 dCi (150/160 KS) i atmosferski 1.6 16V ili 2.0 16V (110/140 KS). Ovi motori traju duže od TCe varijanti, ali i s njima treba pratiti vrijeme rada (varijator zupčastog remena može otkazati) i povremeno zamijeniti senzore.
Zaključak bez uvijanja: Renault Scenic III je porodični auto koji može postati porodična noćna mora. Ako kupujete rabljeni Scenic III, prodavač će vam reći da je “sve servisirano”. Pitajte ga koji motor, koliko ulja troši, kad je zadnji put mijenjan lanac i je li motor već mijenjan. Ako ne zna, ili laže, ili ne zna šta prodaje. U oba slučaja — bježite. Jer cijena nije ono što piše na cjeniku. Cijena je 10.000 eura koje ćete platiti kad lanac pukne — a vi ćete još uvijek otplaćivati kredit za auto koji ne radi.
