Dakle, Toyota 1.2 Turbo. Zove se 8NR-FTS, proizvodio se od 2015. do 2022. godine, i ugrađivan je u tri modela: Auris II, C-HR i Corollu XII. Na papiru, ovo je jedan od najzanimljivijih motora koje je Toyota ikad napravila. U stvarnosti, to je najveći paradoks u njihovoj modernoj istoriji.
Hajde da objasnim zašto.
ZAŠTO GA JE TOYOTA UOPĆE NAPRAVILA?
Da biste razumjeli ovaj motor, morate razumjeti kontekst. Toyota je imala 1.6 Valvematic, atmosferski motor sa 132 konja, jednostavan kao drvena kućica, i toliko pouzdan da su ga ljudi vozili dok im nije dosadilo. Ali onda je došao Euro 6 standard, a s njim i stroži propisi o emisiji CO₂.
I tu nastaje problem. 1.6 Valvematic je ispuštao 138 grama CO₂ po kilometru, što je u novom svijetu bilo previše. Novi 1.2 Turbo je ispuštao 109 grama. Ista performansa, oba motora ubrzavaju od 0 do 100 za identičnih 10,1 sekundi, ali sa 29 grama manje CO₂. To je ogromna razlika kada se gledaju prosječne emisije cijele flote.
Toyota se tada nije uhvatila posla jer nije mogla napraviti dobar atmosferac. Upravo suprotno, imali su odličan motor. Ali su shvatili da pravila igre nalažu drugačiji pristup.
ŠTA SE KRIVA ISPOD HAUBE?
1.2 Turbo je četverocilindrični, potpuno aluminijski motor sa 1.197 kubika. Ima 116 konjskih snaga i 185 Nm okretnog momenta, koji je dostupan već od 1.500 do 4.000 okretaja. Za razliku od atmosferskog 1.6 koji je 160 Nm postizao tek na 4.400 okretaja, ovaj mali turbo vuče od niskih okretaja i ne traži da ga stalno okrećete.
Motor ima direktno ubrizgavanje goriva, turbopunjač, i lančani pogon razvoda. Ali ono što ga čini posebnim je tehnologija iza toga.
Usisni otvori su dizajnirani tako da stvaraju snažno vertikalno vrtloženje smjese, što ubrzava i stabilizira izgaranje. Ima širok raspon VVT-iW vremena otvaranja ventila, što mu omogućuje da pri malom opterećenju prelazi na Atkinsonov ciklus rada i time smanjuje gubitke. Ispušni kolektor je integriran u glavu motora i hlađen je tekućinom, a tu je i vodeni međuhladnjak koji skraćuje put zraka do motora.
Sve to zajedno daje toplinsku efikasnost od 36 posto, što je za serijski benzinski motor s turbopunjačem sredinom 2010-ih bio vrhunski rezultat.
Zvuči impresivno? I jeste. Inženjerski, ovaj motor je remek-djelo.
ALI – POTROŠNJA NIJE BAŠ KAO NA PAPIRU
Toyota je tvrdila da Auris sa 1.2 Turbo troši između 4,7 i 4,8 litara na 100 kilometara. To su homologacijske brojke, i one su služile da Toyota prođe stroge emisijske propise.
U stvarnosti, računajte na 7 do 8 litara u normalnoj vožnji. Ako ga gazite – i više.
I tu dolazimo do one stare istine o smanjenju obujma: mali motor može biti štedljiv kad ga lagano vozite, ali čim zatražite snagu, turbo se budi, ubrizgava više goriva, i fizika radi svoje. Ne možete prevariti zakone termodinamike.
POUZDANOST – DOBAR, ALI NE I TOYOTIN
Ovo je ključni dio priče.
Da je 1.2 Turbo napravio Volkswagen, Renault ili Opel, svi bi rekli “OK motor je, nije loš”. Ali Toyota je svoje kupce navikla na standarde gdje motor radi 300.000 kilometara bez ikakvih problema, a vi samo mijenjate ulje i filtere.
1.2 Turbo nije katastrofa. Nema sistematsku grešku koja ubija motor, kao što je to bio slučaj sa nekim konkurentskim motorima iz ere smanjenja obujma. Ali ima problema koje Toyotini atmosferci nemaju.
Najčešći kvarovi uključuju zavojnice paljenja, nakupljanje ugljika u usisnoj grani (što je posljedica direktnog ubrizgavanja), povremeno povećanu potrošnju ulja, kvarove ventila za regulaciju tlaka prednabijanja, i curenje iz proširenog sistema hlađenja.
Lanac razvoda se uglavnom pokazuje izdržljivim, ali bilo je pojedinačnih slučajeva istezanja. Originalni lanac košta preko 1.000 eura, a kompletni set za zamjenu možete naći za 600 do 700 eura, ali nema garancije da će trajati kao original.
Međutim, najveći problem leži u sistemu goriva.
NAJSKUPLJI PROBLEM – PUMPA GORIVA OD 10.000 EURA
Pumpa visokog pritiska za gorivo je komponenta koja zahtijeva najveći oprez. U nekim vozilima je bila pod servisnom kampanjom zbog mogućih curenja i propuštanja goriva.
Problem nije toliko u učestalosti kvara nije osobito čest. Problem je u cijeni. Nova pumpa košta oko 10.000 eura. I praktično je nema na tržištu kao zamjensku.
Zamislite situaciju: kupite polovni Auris sa 1.2 Turbo, sve izgleda dobro, motor radi glatko. Onda vam pukne pumpa goriva. Vi odete u servis, oni vam kažu – 10.000 eura. I još gore – možete čekati mjesecima da je nabave.
Zato je prije kupovine bitno provjeriti VIN broj u Toyotinoj bazi podataka i uvjeriti se da je svo planirano održavanje obavljeno.
PARADOKS – NAJBOLJI MOTOR KOJI NE BI TREBALI KUPITI
I tu dolazimo do suštine.
1.2 Turbo je jedan od najzanimljivijih Toyotinih motora, ali samo sa inženjerske perspektive. Projekt je ambiciozan, tehnološki napredan, i generalno se pokazao dobrim.
Ali iz perspektive kupca polovnog automobila, nema logike da ga odaberete.
Ako vam je jednostavnost i isplativost prioritet, atmosferski 1.6 Valvematic je još uvijek bolji izbor. Jednostavniji je, jeftiniji za održavanje, i pouzdaniji. Ako su vam performanse i niska potrošnja goriva ključni, hibrid sa 1.8 motorom je bolja opcija.
Štoviše, motor se nudio relativno kratko, samo sedam godina i to u samo tri modela. Svaki od tih modela nudi bolju opciju motora. Ovo kratko vrijeme proizvodnje znači da se nijedan veliki proizvođač dijelova vjerovatno neće zamarati proizvodnjom zamjenskih dijelova. Korisnici će biti ograničeni na originalne dijelove, a njihova dostupnost i cijena će s vremenom postajati sve veći problem.
ZAKLJUČAK BEZ FILTERA
Toyota 1.2 Turbo je motor koji je genijalan na papiru, ali glup za kupiti.
Inženjeri su napravili čudo, mali turbo motor sa visokom efikasnošću, dobrim performansama, i niskim emisijama. Onda su ga ubacili u tri modela, proizvodili ga sedam godina, i nestali.
Problem je što su dijelovi skupi, pumpa goriva košta 10.000 eura, niko ne pravi zamjenske dijelove, a Toyota ima bolje opcije u istim modelima,1.6 atmosferac je jednostavniji, hibrid je štedljiviji.
Ako kupujete Auris, C-HR ili Coroll, uzmite 1.6 Valvematic ili hibrid. 1.2 Turbo je kao ona zgodna cura koja izgleda dobro, ali je skupa za održavanje. I za deset godina niko je neće htjeti.
I zapamtite, ako vam crkne pumpa goriva, trebat će vam 10.000 eura. I to je, ako je uopće nađete.
