E moj narode, kad ja ovo vidim šta rade s autima, uhvati me jeza. Evo, baš sam nešto čitao na nekom stranom sajtu, Motor1 se zove i kaže čovjek, lik od 40 godina, da je i njemu već sve prebrzo. A ja kažem: kad je meni, 59-godišnjaku, već davno sve pretjerano, šta će tek biti ovim mladima?
Šta se dešava? Objasniću polako, bez žurbe
Danas auto izađe iz fabrike, a za pet-šest godina već ga mijenjaju, redizajniraju, faceliftaju, ko da je majica iz H&M-a, pa kad izađe nova kolekcija, stara više ne valja. Proizvođači se utrkuju ko će brže, ko će veći ekran, ko će više svjetlećih traka na haubi. A kvaliteta? Ma kakva kvaliteta, bitno da se proda!
I šta se desi? Opozivi, opozivi, opozivi. Samo ove godine u Americi, samo zbog softvera, onih kompjuterskih gluposti, već preko 30 opoziva. Zamisli, kupiš auto, a ono ko mobitel, treba mu update, pa mu nešto ne radi, pa mu opet nešto ne štima. Auto nije telefon, brate! Auto treba da vozi, a ne da ga svaki mjesec voziš na servis da mu ispravljaju budalaštine.
Ja pamtim vrijeme kad si auto kupio i vozio ga 15 godina bez problema. Danas ga voziš tri godine i već ti lampice svijetle ko jelka.
Ko je lud, a ko pametan?
Evo, uzmi Toyotu. Oni su najveći proizvođač na svijetu, šesti put zaredom. A znate zašto? Zato što ne žure! Toyota drži svoje modele duže na tržištu, ne mijenja ih ko čarape. I zato su im auti poznati po pouzdanosti. Lexus (to je njihova skuplja marka) je svake godine na vrhu lista za kvalitetu. Nije to slučajno, narode moj.
A da vam dam još jedan primjer – Land Cruiser. Taj auto se proizvodi već 42 godine! I dalje ga prodaju u nekim dijelovima svijeta. Je li star? Jeste. Je li zastario? Nije! Jer ljudi znaju: kad kupiš Land Cruisera, kupio si mašinu koja ne crkava. A danas? Danas kupiš auto s ekranom od 50 inča, a ne možeš ga pokrenuti jer mu se softver pokvario.
Šta je problem? (Objasniću ko djetetu)
Proizvođači su pod pritiskom. Kinezi razvijaju nove modele za dvije godine. Dvije godine, zamisli! Za dvije godine jedva dobar hljeb ispečeš, a oni naprave novi auto. I sad se svi trude da budu ko Kinezi, brzo, jeftino, površno. A mi, kupci, plaćamo cijenu. Doslovno, plaćamo popravke koje nismo trebali imati.
Softver je postao PROBLEM broj 1. Znači, tačno ono što bi trebalo da olakša život, zapravo ga otežava. Auto danas ima više kompjutera nego svemirska letjelica iz sedamdesetih. I šta dobijemo? Više stvari koje mogu da crknu.
Jedino dobro, ako se može tako reći
Jedna dobra stvar je što električni auti imaju manje pokretnih dijelova. Nema ulja, nema filtera, nema zupčastih kaiševa – manje stvari koje se mogu pokvariti. Ali, softver je i tu problem. Tako da, opet smo na istom voziš se ti električno, ali ti kompjuter ne da da upališ auto.
Šta ja mislim? Kao stariji čovjek
Ja kažem,produžite životni vijek modela! Neka auto traje duže na tržištu, neka proizvođači imaju vremena da ispeglaju greške prije nego što nam ga prodaju. Nemojte da mi budemo testeri! Neka oni testiraju, pa nek’ onda prodaju.
Toyota to radi već decenijama. Zato su i na vrhu. Nije to nauka samo treba malo strpljenja. Ali danas niko nema strpljenja. Sve mora odmah, sad, prekjučer. I na kraju – mi najebemo.
Na kraju krajeva…
Ja vozim Škodu iz 2017.. Namjerno sam čekao da izađe facelift, da isprave početne probleme. I evo me, deset godina kasnije, auto još uvijek vozi ko sat. A znam ljude koji su uzeli noviji model, istu Škodu, i pate se s onim ekranima i softverom.
Nije sramota voziti stariji auto. Sramota je platiti nov auto, a onda ga svaki mjesec nositi na popravku.
Zato, mladi narode, kad budete birali auto, gledajte pouzdanost, a ne ekrane. Pitajte starce, mi znamo šta valja. I zapamtite: auto koji se dugo proizvodi, auto je koji valja. A ovi što svake godine izbacuju novi model, to su igračke, ne auti.
Pišite u komentare, ko vozi šta, i koliko se kune? A ko je kupio novi auto pa se kaje, nek’ kaže, da se i drugi opamete.
